Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Greška
  • Greška pri učitavanju izvora podataka

Ulomci duše III.

ruke-molitva( Ponedjeljak, 12. 11. 2012. - Fra Mate Tadić) Može govoriti što tko hoće, ali facebook ako se na pravi način koristi, dobar je način uzajamne komunikacije s prijateljima i stjecanje novih prijateljstava.

U razgovoru i izmjeni mišljenja i informacija, pomaže u širenju i produbljivanju zajedničkih pogleda na život i učvršćivanju uzajamnog povjerenja! (Tomislavgrad, 29. prosinca 2009.)

 

I dok je jednima i previše snijega pa bi ga se voljeli osloboditi, drugi bi željeli da im padne pa da imaju „bijeli Božić“. Kako god okreneš ljudi uvijek nezadovoljni! Kad nam sam Bog ne može ugoditi, kako onda da mi svakome valjamo. Jer narod je davno rekao, kako se nije rodio tko je svima ugodio! (Tomislavgrad, 15. prosinca 2009.)

 

Kako mala riječ je: „Hvala!“, a za ljude neke tako teška i rijetko s usana silazi?! (Tomislavgrad, 16. listopada 2009.)

 

Dok je čovjek mlad, pun života i poleta ne razmišlja da mu se štogod neplanirano može dogoditi. Neprestano je u trci i žurbi oko škole, posla, stjecanje dobara. A kad malo okusi života i doživi da mu svako malo neki prijatelj ili poznanik odlazi, zamisli se kako je život kratak i prolazan da bi ga se moglo rasipno tratiti provodeći u besmislu, dosadi i neostvarenosti.  (Tomislavgrad, 14. siječnja 2010.)

 

Kako se samo možemo lako prevariti u procjeni nekih ljudi, koji svoje ponašanje maskiraju uglađenim ponašanjem i smiješkom. To tek kasnije pravo vidimo i spoznamo o kakvoj se osobi ustvari radilo! (Tomislavgrad, 16. siječnja 2010.)

 

Rođeni smo za let u visinama, a ne da cijeli život prpamo po zemlji! (Tomislavgrad, 28. siječnja 2010.)

 

Mozaik našega života sastavljen je od malih zgoda i sitnih prigoda. One nam često mogu u bitnomu, odrediti i sami životni tijek. Kao što neznatni rečenični zarez može nekomu spasiti ili pogubiti život, tako i naš odnos prema Bogu i bližnjemu u malim životnim zgodama u bitnomu može usmjeriti dan i život u dobrom ili krivom smjeru. „Ubiti ne, pustiti!“, „Ubiti, ne pustiti!“ (Tomislavgrad, 28. siječnja 2010.)

 

Mozaik našega života sastavljen je od malih zgoda i sitnih prigoda. One nam često mogu u bitnomu, odrediti i sami životni tijek. Kao što neznatni rečenični zarez može nekomu spasiti ili pogubiti život, tako i naša dobra ili loša riječ (psovka) u malim životnim zgodama u bitnomu može usmjeriti dan i život u dobrom ili krivom smjeru. „Ubiti ne, pustiti!“, „Ubiti, ne pustiti!“; „Psovati ne, živjeti!“, „Psovati, ne živjeti!“ (Tomislavgrad, 28. siječnja 2010.)

 

U životu je bolje biti lošiji original, nego dobra kopija?! (Tomislavgrad, 29. siječnja 2010.)

 

Svaki čovjek je originalno Božje stvorenje i tajnovit poput svemira, kojega treba istraživati da bi ga se barem donekle otkrilo i upoznalo u njegovoj posebnosti. (Tomislavgrad, 30. siječnja 2010.)

 

Znajući da joj se približava skori neminovni kraj, zima se poput ranjenoga zmaja razmeće, bijesno trza i pokazuje zube. Posvuda je zameo snijeg s jakim i ćudljivim vjetrom, koji ga uokolo kovitla. Ali kako to biva svake godine, proljeće se pritajeno šulja i samo što nije granulo sa Suncem u blagom i ugodnom ozračju. (Tomislavgrad, 10. ožujka 2010.)

 

Istinitost izreka se najbolje pokazuje, ukoliko se one potvrđuju u našim zgodama životne svakodnevice. U posljednje se vrijeme uvjeravam u istinitost onih poznatih: „Doći će maca na vratanca! Doći će cica na kolica!“ (Tomislavgrad, 07. travnja 2010.)

 

 

Svu tehniku i tehnologiju naprednoga europskoga zrakoplovstva, zasjenio je iznenadno I onesposobio jedan vulkan na Islandu. Čovjek neprestano kroti prirodu, ali zaboravlja da je njen dio te da mu ona za sve pogrješke i samovolju zna vratiti hirovito i ćudljivo. (Tomislavgrad, 17. travnja 2010.)

 

Koji lijep, sunčan i prekrasan dan. Život je uistinu lijepi dar i stvarni san. (Tomislavgrad, 27. svibnja 2010.)

 

Ne treba se žaliti niti kukati zbog onoga što nismo i nemamo, nego se treba radovati zbog onoga što jesno i što imamo. (Tomislavgrad, 9. lipnja 2010.)

 

Planirao sam otići na promociju knjige, ali me spriječiše iznenadni bolovi u stomaku. Upravo prema izreci: „Čovjek snuje, a Bog određuje!“ Ipak, naučio sam na (takva) životna iznenađenja i računam s njima. (Tomislavgrad, 9. lipnja 2010.)

 

Dan antifašističke borbe:

Broj nevinih žrtava fašizma i nacizma je oko 24 milijuna.

Broj nevinih žrtava boljševizma i komunizma je preko 100 milijuna.

Treba biti pošten pa se jednako boriti protiv svih zločinačkih pokreta

i na isti način vrednovati svaku nevinu žrtvu i zločin. (Tomislavgrad, 22. lipnja 2010.)

 

Danas već prvi u mjesecu! Kako samo vrijeme prolazi, gotovo leti bez povratka. Tako je i bolje, kad je život ispunjen i osmišljen. Da stalno stoji na jednom mjestu, bilo bi dosadno i monotono. (Tomislavgrad, 1. srpnja 2010.)

 

Neki se ljudi grčevito trude kroz medije, pratiti svakodnevne događaje u svijetu, politici i drugim razinama društva, držeći da će tako biti pametniji i mudriji. Hrane se teško probavljivom hranom, druge podcjenjujući što su suzdržani prema tom otpadu. A ustvari ne spoznaju da sami sebe obmanjuju, a niti drugima u čemu koriste. (Tomislavgrad, 07. srpnja 2010.)

 

Neki ljudi drže da su u svemu savršeni i nepogrješivi. Kako im je životno zvanje da druge oko sebe i svijet opominju i popravljaju ponajviše kroz nadmudrivanje i svađu, a oni sami da toga ne trebaju. Ne vide da su ustvari ruševine, koji u drugima gledaju što im je i samima potrebno. (Tomislavgrad, 07. srpnja 2010.)

 

Škola znanja i škola života

U školi ne uči samo učitelj i profesor učenika i studenta, nego i on sam od njih uči. Učiti za ocjenu i život razlikuje se, jer u životu dva i dva nisu i ne moraju uvijek biti četiri. A slabi i problematični đaci često znaju biti bolji u ljudskosti i u životu uspješniji, nego li odlikaši koji u svojoj samodostatnosti ne znaju i neće niti uljudno pozdraviti. Učiti znanje važno je za životno zvanje, ali učiti za život važnije napredujući u ljudskim vrednotama i dobroti. (Tomislavgrad, srpanj 2010.)

 

U mladosti nam se često čini kako su patnja, bolest ili umiranje, daleko od nas i rezervirani za staračku dob. Ali osvrnemo li se bolje oko sebe, vidimo kako su iznenadni slučajevi koji nas šokiraju ponajviše vezani za mlade ljude, koji stasaju i tek se susreću sa životom. Nemoj misliti da ti se ništa ne može dogoditi, jer je cijeli život pred tobom, a za nepredviđeni slučaj i odlazak sa zemlje dovoljan je tek jedan mali trenutak. (Tomislavgrad, 09. srpnja 2010.)

 

Postoje trenutci u životu teži od olova, kada se osjećamo tužno, sjetno, neprihvaćeno i neshvaćeno. Nadamo se razumijevanju bliskih osoba, prijatelja i ljudi oko nas, ali doživljavamo odbijanje, prezir i ukor. Ne zato što su oni takvi, nego u mnogomu svojom krivnjom i zaslugama. U tom beznađu i praznini kada naš vapaj ostaje neuslišan, ostaje da se povučemo u sebe ili okrenemo lice Bogu, stisnemo zube i krenemo s vjerom u nadi naprijed. (Tomislavgrad, 14. srpnja 2010.)

 

Svako jutro kad se pogledam u zrcalo,

zahvalim Bogu za novi dan i šansu.

Nasmijem se i poželim sebi: „Dobro ti jutro!“ (Tomislavgrad, 23. srpnja 2010.)

 

Ljudi znaju biti vrlo čudni i nepredvidivi u stavovima i ponašanju. A prijateljstva se vrlo lako i brzo, znaju prometnuti u najveća suparništva i neprijateljstva. Unatoč tome i riziku u koji se svi upuštamo, ipak u sve vas prijatelje imam povjerenje i sve vas volim ja!!! (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2010.)

 

Prijateljstvo koje je prestalo nikada ustvari i nije postojalo i vrlo se lako izrodi u veliko neprijateljstvo. (Tomislavgrad, 3. rujna 2010.)

 

Prijateljstvo je povezano s ljubavlju, ali ostaje apstraktno ako je površno te ako se ne posadašnji. Prijateljstvo ispočetka  može biti spontano i ushićeno, ali vremenom dođe do zasićenja te vrlo lako prijeđe u traženje vlastite koristi. Neki smatraju da prijatelj treba „igrati“ kako oni „sviraju“, a ako se to ne ostvari, lako dođe do loma i razlaza. Tada se prijateljstvo pretvara u rivalstvo i lako prijeđe  u mržnju. (Tomislavgrad, 24. rujna 2010.)

 

„Budite sveti kao što sam ja svet“, poziva nas Gospodin. Biti svet ne znači da smo moralni čistunci i bezgrješni. Jer nas Bog i preko našega lutanja i moralnih zastranjenja, vodi i upravlja k sebi. Biti svet ne znači da smo prepobožni i da smo neprestano s krunicom u rukama i Zdravomarijom na usnama. Jer nas Bog i preko duhovne suhoće i traženja, upravlja k sebi. Biti svet znači živjeti zdravu religioznost, biti normalni vjernici bez čudnih zastranjenja ili da sebe držimo boljima od drugih.

 

Biti svet ne znači da smo moralni čistunci i bezgrješni, da smo prepobožni, da smo neprestano s krunicom u rukama i Zdravomarijom na usnama. Biti svet znači živjeti zdravu religioznost, bez čudnih zastranjenja ili da sebe držimo boljima od drugih. Jer nas Bog i preko našega lutanja i moralnih zastranjenja, vodi k sebi i preko duhovne suhoće i traženja, upravlja k sebi. (Tomislavgrad,01. studenoga 2010.)

 

Dobri Bože hvala Ti, što me i kroz poteškoće i osobne padove, vodiš k sebi i dovodiš meni. Jer na koncu spoznam da si Ti jedini koji me razumije – pravi prijatelj, koji nikada ne šutiš niti me ostavljaš kad je najpotrebnije. (Tomislavgrad, 05. studenoga 2010.)

 

I središnji Dnevnik na TV postajama, postao je poput Crne kronike i žutoga tiska. Nigdje dobre, poticajne i motivirajuće vijesti pa izgleda kao da u našemu svijetu i nema dobra. To ljude baca u očaj, beznađe i besmisao ne dajući im poticaja i motivacije za život, vjeru i nadu. Izgleda da je najbolje pogledati „udarne vijesti“ i najavu pa isključiti prijamnik, a vrijeme utrošiti u nešto korisno i dobro?! (Tomislavgrad, 09. studenoga 2010.)

 

Pretući mladića do nesvijesti radi neobične frizure oko ponoći i ostaviti ga na pješačkom prijelazu?! Kada u punoj brzini nalijeće osobni automobil te ga gazi. O Bože, gdje mi to živimo, zar smo u 21. stoljeću?! Hvaleći se znanstveno-tehničko-informatičkim napretkom. A gdje nam je srce i osjećaj samilosti prema slabima i ugroženima? Čovjek je uistinu postao najgora životinja, kako davno prije, netko reče! (Tomislavgrad, 14. studenoga 2010.)

 

Da bi ostvarila svoj zacrtani cilj, žena će sve učiniti. Po potrebi druge zavoditi uz to lažući i Boga i đavla, a istodobno s njima surađujući. (Tomislavgrad, 19. prosinca 2010.)

 

Kako je samo nepodnošljivo teško, kada ti netko toliko puno znači da ti postane sve. A znaš da ga nepovratno gubiš i da nikada više biti neće, kao što je do tada bilo. Kako je teško tada biti jak i ne pustiti suzu uz jecaj. Srce se razdire i para, dok sjećanja naviru, al' u dubini znaš da mora živjet se dalje. (Tomislavgrad, 14. siječnja 2011.)

 

Vrijeme je neumoljivo prolazno i sve mu je materijalno podložno, na što nas podsjeća tjelesna čovjekova dimenzija. To na nas može djelovati sumorno i pesimistično. Ali s druge strane vječnost, počinje već sada i ovdje te se proteže i u bezvremenske sfere našega duha i duše. To nas ispunja nadom i optimizmom da nećemo propasti nikada. (Tomislavgrad, 27. siječnja 2011.)

 

Ispitna groznica s popratnim traumama, odavno su prošli i zaboravljeni. Ali noćas sam sanjao da polažem ispit na faxu i ne uspijevam ga položiti kod inače dobrog i dragog profesora. U čudu mu ponavljam zašto ga po drugi put polažem, kad sam ga već položio na što mi se smije. Podsvijest aktivno radi i iz spremišta iznosi ono što su um i svijest već odavno zaboravili! (Tomislavgrad, 28. siječnja 2011.)

 

Kad su toliki velikani i zaslužni ljudi kroz povijest zaboravljani, te je vremenom bljedilo sjećanje na njihova velika djela i zasluge, čemu se onda mi trebamo nadati u svojoj malenosti i neznatnosti?! (Tomislavgrad, 4. veljače 2011.)

 

Baš sam magnet za tjelesne bakterije i računalne viruse?! Mene su bili srušili i doveli gotovo do kraja. A prije par dana i moje računalo, kad su srušili računalni sustav. Ali smo se oporavili i ja i moje računalo. Ne damo se mi tako lako „rđi“ u ruke. Jer se može izgubiti bitka, ali ne i rat! (Tomislavgrad, 11. veljače 2011.)

 

Ne brine me što drugi

misle i govore o meni,

jer ih ne držim za mjerila i kriterije

svojega života, rada i ponašanja! (Tomislavgrad, 24. veljače 2011.)

 

 

Online facebook obitelj

Nerijetko nam bliža i važnija od rođene ili gdje trenutno živimo.

Jer, obitelj rođenja nismo birali, a online prijatelje smo stekli i pravi su nam dar,

utjeha i melem. (Tomislavgrad, 24. veljače 2011.)

 

 

Večernja molitva

Bože, hvala Ti za današnji dan,

molim Te, za miran san,

da spremno prihvatim, Tvoj sutrašnji dar. (Tomislavgrad, 24. veljače 2011.)

 

 

Želja i traženje da se nešto događa u našem životu i oko nas,

ustvari je bijeg od susreta sa samim sobom! (Tomislavgrad, 3. ožujka. 2011.)

 

Mnogima se sva životna mudrost svodi na to

da dostignu „velike“ životne ideale: u se, na se i poda se?! (Tomislavgrad, 15. ožujka. 2011.)