Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Greška
  • Greška pri učitavanju izvora podataka

Ulomci duše IV.

200172_169609836422349_159594944090505_321970_7268202_n( Ponedjeljak, 26. 11. 2012. - Fra Mate Tadić) Svako malo netko me s mojim stanjem iz samilosti sažalijeva, držeći da će mi na taj način pomoći. Ali u svemu tome ima zanimljivosti, a ujedno i ironije? Jer dosta onih koji su me svih ovih godina sažalijevali, danas su pokojni! (Tomislavgrad, 17. svibnja 2011.)

 

 

Živjeti svakodnevicu

 

Lakše je i ugodnije živjeti u društvu slavnih i poznatih ljudi s posebnim i velikih događajima, ali važnije i potrebnije okružen onim običnim u svakodnevici događaja i osoba. (Tomislavgrad, 6. lipnja 2011.)

 

Kad u nečemu uspijemo ili ostvarimo pravo koje nam pripada, čini se da su na to na poseban način ljubomorni oni koji bi nam trebali biti potpora i najbliži. Jer u svojim glavama imaju predrasude, držeći nas nižima i slabijima od sebe. Ali o svemu na kraju ispliva pravo stanje stvari i istina, koja nas i dalje drži uspravnima u hodu naprijed. (Tomislavgrad, 8. lipnja 2011.)

 

Živjeti život „punim plućima“

Zanimljivo je i po malo čudno, kako ljudi današnjice puno pozornosti i važnosti polažu na tehnička sredstva za komunikaciju jednih s drugima. A istodobno se te veze i prijateljstva nedovoljno vrednuju, ne podržavaju, niti gaje. To me sve više podsjeća na skidanje i obuvanje čarapa. Uza sve tehničke i informatičke mogućnosti, toliko je međusobne otuđenosti, predrasuda i neprijateljstava. A život je tako lijep ako ga se živi punim plućima. (Tomislavgrad, 12. lipnja 2011.)

 

Međuljudski odnosi

Neki ljudi u svojoj bezočnosti što graniči i s bezobrazlukom drže, kako mogu i da su pozvani dijeliti nam savjete i lekcije. Zbog toga se „čaša međusobnoga odnosa“ često zna preliti, da je takvima potrebno „pokazati zube“. Tada uvide da više tako ne ide pa se povuku na potrebnu granicu te postanu umilno blagi! ( Tomislavgrad, 14. lipnja 2011.)

 

Prenošenje ljutnje i frustracije na naredni dan

Neki ljudi – većinom oni koji su nam najbliži, svoje jučerašnje ljutnje i frustracije ne prerade toga istoga dana niti poslože u nutrini, nego ih prenose na naredni dan. I to možda nehotično iskale na onime (koji im prvi naiđu), koji ništa nisu krivi  za njihovo jadno stanje. Već s jutra nastoje nekome (ili upravo nama) pokvariti taj dan, što će nas pokositi i pokvariti dobro raspoloženje, ako i sami u sebi nismo stabilni i sređenoga stanja. Ali se trebamo radovati novom danu i darovanoj nam šansi! (Tomislavgrad, 30. lipnja 2011.)

 

Život je i suviše vrijedan i lijep da bi ga se olako prokockalo ili suludo izgubilo! (Tomislavgrad, 28. srpnja 2011.)

 

Bože hvala ti za sve ljude,

a osobito za moje drage prijatelje,

što mi toliko preko njih daješ

radosti, ispunjenosti i zadovoljstva! (Tomislavgrad, 30. srpnja 2011.)

 

Zanimljivo je kako malo dobre volje rađa puno više, potičući i druge da još više pomognu. U jednom od prošlih brojeva „Naših ognjišta“ pisao sam o obitelji u kojoj je kršteno šesto dijete. Moj članak o prilikama u toj obitelji s brojnom djecom, potaknuo je jednu osobu iz Njemačke da me danas 8. 8. 2011. potraži u želji da im pomogne. Pohodili smo tu obitelj, koja se razveselila našem dolasku i daru. Zbilja, par kruhova i ribica umnaža se i hrani, mnoštvo gladnih usta i duša! (Tomislavgrad, 8. kolovoza 2011.)

 

LIJEPO JE I BRZO KONTAKTIRATI S DRUGIM LJUDIMA PREKO RAČUNALNE KUTIJE, ALI NEUSPOREDIVO LJEPŠE I LJUDSKIJE IMATI OSOBNI SUSRET! (Tomislavgrad, 15. kolovoza 2011.)

 

Mnogi drže kako su Bogom dani da drugima daju i obasipaju ih - kao iz rukava - korisnim savjetima za 'njihovo dobro'. Dok oni sami od drugih ne primaju niti najmanju sugestiju, koja čak i vrijeđa njihovu umišljenu 'neporočnost, nepogrješivost i savršenost'. (Tomislavgrad, 20. kolovoza 2011.)

 

Kad voli onda voli do kraja,

Ako mrzi onda mrzi do kraja,

Je li uz tebe onda je to do kraja,

Ako je protiv tebe i to je do kraja.

SVE SAM VIŠE UVJERENJA,

KAKO JE LJEPŠI SPOL,

SKLON KRAJNOSTIMA,

BILE ONE DOBRE ILI LOŠE.

KAO DA NE ZNAJU ZA SREDINU I MLAKOST?! (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2011.)

 

Bože, hvala Ti

na svemu,

što jesam i što imam.

Na ljudima,

koje volim,

i koji me podnose! (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2011.)

 

Žena je poput mačke?!

Ne treba za njom trčati po dvorištu i ganjati je da uđe u kuću.

Potrebno je u zatvorenim vratima odškrinuti prozorčić,

kroz koji će ona sâma ući unutra - kad za to dođi vrijeme. (Tomislavgrad, 24. kolovoza 2011.)

 

Kažu: „Ti voliš svoje, a poštuješ tuđe pa si nacionalist!“

Ako je to zlo i grijeh, bit ću i ostati i dalje nacionalist! (Tomislavgrad, 30. kolovoza 2011.)

 

Pronaći vremena za samoga sebe

Suvremeni čovjek osim za posao, čini se i nema vremena za ono životno bitno. Okružio se tehnikom i oko njega se neprestano nešto mora događati. Buka televizije, kreštava glazba diska, vreva i žamor ulice te i nije svjestan, kako je to ustvari bijeg od susreta sa samim sobom. A kako je samo potrebno i lijepo barem od vremena do vremena, povući se u tišinu svoje sobe. Uz laganu glazbu koja krijepi dušu s dobrom knjigom i molitvom na usnama, osluhnuti Božju blizinu i nutarnju dubinu svojega srca. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)

 

Dio smo prirode

Ljudi 21. stoljeća kao da sami sebe onesposobljuju i čine nesposobnima? Većinu svojega životnoga i radnoga vremena provedu sjedeći uz televiziju i računalo ili u automobilu. U velikoj se mjeri izgubio osjećaj vezanosti uz prirodu i prirodno u nama. Stvaraju se urbane četvrti gdje se u neprirodnom okružju, suvremeni čovjek osjeća „prirodno“. Gubi se odnos s prirodom u biljkama i životinjama te nam životni prostor sve više sliči kavezima i krletkama. Dio smo prirode i potrebno je naći vremena za suodnos u jednostavnim malim gestama i stvarima. Udahnuti čistoga šumskoga zraka, napiti se izvorske hladne vode, diviti se ljepoti prirode i njenom Tvorcu svim darovanim čulima. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)

 

Kažu da prijateljstvo koje je prestalo, nikada ustvari i nije bilo pravo prijateljstvo! Ja, ipak, ne bih rekao da je baš tako? Nego, kako ljudi dolaze i prolazni u našem životu te se mijenja njihova uloga i važnost na sličan se način mijenja i prijateljstvo. Dok uspomene i sjećanja na svakoga čovjeka kao (ne)prijatelja u nama ostaju za cijeli život! (Tomislavgrad, 22. studenoga 2011.)

 

Izvori su kao i ljudi?!

Nema ništa ljepše i ugodnije, nego li osvježiti se izvorskom čistom i hladnom vodom. Ali nisu svi izvori isti?! Kod nekih je voda lagana i hladna te se može dosta popiti, a da se ne osjeća mučnina. Kod drugih opet voda teško sjeda i nije tako hladna te se mora  piti s mjerom. Ima slatkih, gorkih, slanih kao i kiselih izvora, ovisno o tome gdje se izvor nalazi i odakle voda u njega dotječe.

Nešto slično je i s ljudima?! Jedni su blage, a drugi opet teške naravi – manje ili više osjećajni. S nekima se može biti u bliskim odnosima, a s drugima u službenim. Ima onih raspoloženih za humor i smijeh, a i onih koji su ozbiljni ili se takvima pretvaraju. A sve ovisi o našoj osobnosti, odgoju, okolini kao nama samima!

Kao što se možemo odlučiti za izvor s kojega ćemo piti, tako možemo izabrati i ljude s kojima ćemo biti u različitim vrstama odnosa! (Tomislavgrad, 22. studenoga 2011.)

 

Otajstvo i ljepotu Božića, doživljavamo upravo u vremenu njegova iščekivanja u Došašću. Nažalost, ovo se vrijeme u našem brzom svijetu koji nema strpljivosti ni za što i ni za koga na mnogim mjestima i u mnogo slučajeva preskače i hita što prije naprijed - kao da će Božić pobjeći. (Tomislavgrad, 2. prosinca 2011.)

 

Kažu da je u životu ljudi našega vremena, najvažnija sporedna stvar na svijetu nogomet?! Gledajući kako se prate i prebrojavaju ovogodišnji izborni rezultati, to se sa sigurnošću ne bi moglo reći? Ipak, čini se da je u životu modernih ljudi najvažnije ono, što im mediji promidžbom pokušavaju nametnuti da im je najvažnije! (Tomislavgrad, 4. prosinca 2011.)

 

Sotona je u Judu ušao prije nego je Krista izdao, prije Posljednje večere – prve Svete mise. Gledajući danas neke kršćane, dade se zaključiti, kako Sotona u neke uđe poslije Svete mise. (Tomislavgrad, 21. prosinca 2011.)