Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/352-091 || 352-447

Fax: +387(0)34/352-808

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Kovači i Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Vjenčanje

Osnovne informacije o vjenčanjima u našoj župi

  • Za vjenčanje je potrebno doći barem mjesec dana prije namjeravanog datuma vjenčanja u župni ured radi dogovora o datumu zaruka (ako je djevojka rodom iz naše župe).
  • Mladenci koji su kršteni u drugoj župi trebaju u tom uredu izvaditi krsni i slobodni list i donijeti ga na zaruke.
  • Potrebno je obaviti tečaj priprave za brak.
  • Datum i vrijeme vjenčanja određuju se u dogovoru sa svećenikom na zarukama.
  • Vjenčanja su u 14, 16 i 18 sati. U devetnici sv. Nikoli Taveliću nema vjenčanja u 18 sati.
  • Potrebno se ispovijediti (mladenci i svjedoci) prije vjenčanja i na sv. misi se pričestiti.
  • Još od 1957. kada se crkva počela obnavljati od posljedica partizanskog rušenja, običaj je da svatovi skupe svoj prilog kao prigodni dar za baziliku.
  • Crkva je sveti prostor, stoga vjernici koji dođu na vjenčanje moraju paziti na doličnost odijevanja i ponašanja.

Iz KKC-a o sakramentu ŽENIDBE

(...)

DJEVIČANSTVO RADI KRALJEVSTVA

1618 Krist je središte svega kršćanskog života. Veza s njime prva je, ispred svih drugih, obiteljskih ili društvenih veza. Od samih početaka Crkve bilo je muškaraca i žena koji su se odricali velikoga bračnog dobra da bi slijedili “Jaganjca kamo god pođe” (Otk 14,4), da bi se bavili onim to je Gospodinovo i nastojali mu ugoditi, idu i ususret Zaručniku koji dolazi. Sam je Krist neke pozvao da ga slijede u takvu življenju kojemu je on uzor: Doista ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati (Mt 19,12).

1619 Djevičanstvo radi Kraljevstva nebeskoga rast je krsne milosti, moćan znak uzvišene prednosti veze s Kristom, žarkog iščekivanja njegova povratka, znak koji također podsjeća kako je ženidba stvarnost ovoga svijeta koji prolazi.

1620 Oboje, sakrament ženidbe i djevičanstvo radi Kraljevstva Bozjega, potječu od samoga Gospodina. On im daje smisao i udjeljuje milost potrebnu da se mogu živjeti u skladu s njegovom voljom. Poštovanje prema djevičanstvu radi Kraljevstva i kršćansko poimanje braka nerazdvojivi su i uzajamno se potkrepljuju: Tko ozloglašuje brak, zamračuje i slavu djevičanstva; tko ga hvali, umnaža divljenje koje pripada djevičanstvu (...) Doista, ono sto izgleda lijepim samo u usporedbi s nečim sto je ružno, ne moze biti uistinu lijepo; ono pak što je bolje od nečega to se dobrim smatra, zaista je ljepše u potpunom smislu.

II. Slavlje zenidbe (vjenčanje)

1621 U latinskom obredu, slavlje sakramenta ženidbe između dvoje katoličkih vjernika redovito biva pod misom iz razloga sto su svi sakramenti povezani s Kristovim vazmenim otajstvom. U Euharistiji se vrsi spomen-čin Novoga saveza, kojim se Krist zauvijek sjedinio s Crkvom, svojom ljubljenom zaručnicom, za koju je samoga sebe predao. Prikladno je, dakle, da mladenci zapečate pristanak uzajamnog darivanja prikazujući vlastite živote, sjedinjujući to prikazanje s prinosom Kristovim za Crkvu, prisutnim u euharistijskoj žrtvi, i primaju i pričest kako bi, imajući udjela u istome Tijelu i istoj Krvi Kristovoj, oni “tvorili samo jedno tijelo” u Kristu.

1622 “Kao sakramentalni čin posvećenja, liturgijsko ženidbeno slavlje (...) mora po sebi biti valjano, dostojno i plodonosno.” Stoga priliči da se budući supružnici pripreme na ženidbeno slavlje pristupajući sakramentu pokore.

1623 U latinskoj crkvi obično se drži da sami mladenci, kao služitelji Kristove milosti, uzajamno podjeljuju sakrament zenidbe izražavaju i pred Crkvom svoj pristanak. U istočnim liturgijama služitelj sakramenta (nazvanog “vjenčanje”) jest prezbiter ili biskup koji, nakon sto je primio uzajamni pristanak mladenaca, redom ovjenča mladenca i mladenku u znak ženidbenog saveza.

1624 Razlicite liturgije obiluju blagoslovnim molitvama i epiklezama koje od Boga zazivaju milost i blagoslov na novi par, napose na mladenku. U sakramentalnoj epiklezi mladenci primaju Duha Svetoga kao zajedništvo ljubavi Krista i Crkve. On je pečat njihova saveza, uvijek nuđeno vrelo njihove ljubavi, snaga u kojoj  ce se njihova vjernost obnavljati.

(...)

Ukratko

1659 Kaže sveti Pavao: "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu (...) Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu" (Ef 5.32).

enidbenim savezom, muškarac i žena vezuju se u prisno zajedništvo života i ljubavi. Bog Stvoritelj zasnovao je ženidbu i vlastitim je zakonima opskrbio. Po svojoj naravi ženidba je određena za dobro ženidbenih drugova i za rađanje i odgoj djece. Među krštenima Krist Gospodin uzdignuo je ženidbu na dostojanstvo sakramenta.

1661 Sakrament ženidbe znak je sjedinjenja Krista i Crkve. Ženidbenim drugovima daje milost da se ljube onom ljubavlju kojom Krist ljubi Crkvu. Tako milost sakramenta usavršuje ljudsku supružničku ljubav, učvršćuje njihovo nerazrješivo jedinstvo i posvećuje ih na putu u vječni život.      

1661 Ženidba se sklapa privolom ugovornih stranaka, sto znači voljom da se uzajamno i neopozivo daruju, da bi živjeli u savezu vjerne i plodne ljubavi.

1663 Budući da ženidbom bračni drugovi stupaju u jedno javno stanje života u Crkvi, prikladno je da sklapanje ženidbe bude javno, u okviru liturgijskog slavlja, u nazočnosti svećenika (ili ovlaštenog predstavnika Crkve), svjedokâ i vjerničke zajednice.

1664 Po naravi ženidba je bitno jedinstvena, nerazrješiva i otvorena plodnosti. Mnogoženstvo je nespojivo s jedinstvom ženidbe; razvod rastavlja ono sto je Bog sjedinio; odbacivanje plodnosti lišava bračni život njegova "najdragocjenijeg dara", djeteta.

1665 Novi brak rastavljenih, dok još živi zakoniti supružnik, protivi se Božjem naumu i zakonu, kako ih je Krist učio. Oni nisu od Crkve odijeljeni, ali ne smiju primati svetu pričest. Svoj će kršćanski život živjeti osobito odgajajući djecu u vjeri.

1666 Kršćanski je dom mjesto gdje djeca primaju prvi navještaj vjere. Zato se obitelj s pravom zove "domaća Crkva", zajednica milosti i molitve, škola ljudskih kreposti i kršćanske ljubavi.

Više na adresi: HBK KKC - Sakrament ŽENIDBE