Žena duboke vjere i pouzdanja u Boga...
- Detalji
- Kategorija: OFS - DOGAĐANJA
- Objavljeno Četvrtak, 11 Listopad 2012 17:54
( Srijeda, 10. 10. 2012. – Fra Josip Mioč) Poznato je da oko nas žive ljudi koje nikad dovoljno ne upoznamo. Takvi ljudi obično imaju životnu priču koju zna malo ljudi. Rijetko je podijele s ljudima, a ako se to i dogodi onda svoju priču podijele sa suzom u oku...
Jednu od takvih osoba susreo sam nedavno. Naravno, drugi su mi govorili o njoj. Jednog popodneva, došavši na Blažuj, sureo sam u obiteljskom domu baku Matiju Ivanković.
Baka Matija se razlikuje po mnogočemu od ostalih Blažujana. Naime, nije se rodila u Duvnu, nego je doseljenica. Njezina životna priča ide ovako:
Rođena je 1914. godine u selu Potkraj kod Kočerina. Udata je u rodno selo. Muž joj se zvao Stanko. Budući da je njihova obitelj bila mnogobrojna, a mjesta malo, Stanko i Matija odluče sreću potražiti negdje drugdje. Ranije su u selu Vučipolju čuvali ovce, a onda odluče zauvijek ostati u Duvnu. Godine 1945. kupiše zemljište i napraviše kuću na Blažuju. Tu su živjeli do 2002. kada umire Stanko. Danas Matija živi s nevjestom, kćeri i unukom.
Matija je još po nečemu posebna, a to je pobožnost i vjernost Bogu i Crkvi. Ona je ujedno i najstarija Trećarica u Duvnu. U treći red je primljena na Kočerinu 1928. godine kad joj je bilo 14. godina. U Treći red ju je primio fra Alojzije Sesar na Kočerinu. Kad je došla u Duvno, nastavila je svoje trećarske obveze. Kaže da je imala i „po pet stotina ovaca, ali da se na prste mogu izbrojiti nedjeljne mise koje je propustila.“ Sve do prošle godine je redovito dolazila na sastanke trećara. Treba i napomenuti da je 25 godina zaredom bosa hodočastila Maloj Gospi u Ramu.
Mogli bi puno više toga napisati o ovoj pobožnoj, skromnoj i bogobojaznoj baki. Nećemo to učiniti. Samo ćemo zahvaliti Bogu za njezin život i svjedočanstvo.
Prilikom posjeta darovali smo baki Matiji franjevački pasić, koji je nekada bio obilježje trećara, i zazvali blagoslov sv. Franje na nju i njezinu obitelj.
