Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Email: zupa.duvno[at]biskupija.md-tm.ba

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati; četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 19:00 sati

Kovači: 9:00 sati (nedjeljom i scetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:30 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Riječ za tvoju dušu( 14. nedjelja kroz godinu)

images11( Subota, 2. 7. 2011. – fra Petar Ljubičiċ)  Svaki čovjek je jedinstveno biće, osoba. Njemu je potrebno duhovno ozračje, sigurnost, odgovarajuće raspoloženje, sreća, ljubav, vjernost, pomoć, prijateljstvo, kontakt s drugima...

Danas se često misli i tvrdi da sve ovo čovjeku može pružiti, dati, biti drugi čovjek. Istina je da nas je Bog stvorio da jedni drugima možemo do­nijeti jedan dio sreće. Tako sreću donosi brat bratu, zaručnik zaručnici, dijete roditelju, prijatelj prijatelju. Čovjek čovjeku može biti divna radost života.

Ali i ljubav zaručnička, ljubav bratska, ljubav prijateljska morala bi se, ako želi biti trajna, čvrsta i zdrava, osloniti na čvrsti temelj, a taj je temelj Bog, božanski Spasitelj i njegov blagoslov. Bez toga temelja ljubav se može izvrnuti u razočaranje, tragediju, nevjeru, izdaju, tugu, svađe i gorčinu.

Onda je čovjeku badava: dovoljno kalorija, lijepa odjeća po modi, dovoljno kubika zraka, udobnost stana, štedna knjižica. Sve je to badava.

Jedne novine donose ovaj slučaj: Izvukli su ženu iz Dunava. Skočila u rijeku i udavila se. Zašto? Živjela s dvije rastavljene kćeri. Postupale s njom bezdušno, okrutno, tukle je. Svoju majku. Ode jadnica k trećoj udatoj kćeri da nađe razumije­vanje, utjehu i zaštitu. A ona je otjera iz kuće. Tada nesretna majka potraži izlaz u valovima Dunava. Ni mrtvu je ne htjedoše kćeri primiti i opremiti za ukop. Strašno. Tužno. (Valiđžić).

Takav je život. Misliš da ćeš u djeci imati radost i pomoć, doživiš tugu i suze. Misliš da ćeš u braku imati razumijevanje i slogu, a doživiš bolne svađe i trganje živaca. Misliš da ćeš u pri­jatelju imati zaista vjerna prijatelja koji te ra­zumije, a doživiš da se izvrne u dušmanina koji bi rado prevrnuo tvoju sreću.

Netko će dobro primjetiti da sam naš život oslikao sa crne i tužne strane. Učinio sam to zato da bismo razumjeli Isusovu riječ iz današnjega Evanđelja: dođite k meni svi koji ste umorni i ojađeni, i ja ću vas odmoriti! On je prijatelj koji neće izdati ni iznevjeriti.

Današnje Evanđelje govori kako Isus moli, zapravo hvali i slavi nebeskoga Oca. "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima."

Nije Gospodin protiv mudrosti i pameti, nego protiv ohole i umišljene pameti - što je najčešće obična ludost.

"Mudri i umni" vrlo često ne vide i ne nalaze što neuki i "maleni" vide i nalaze - Boga. "Mudrima" se zato on i ne nudi, njima se ne objavljuje - njima Boga nema...

Naprotiv, "maleni", obični skromni ljudi otvorena duha, svjesni svojih granica i svojih mogućnosti, ljudi neizopačena srca i života najbolje vide i najlakše nađu Boga, shvate mudrost života i prihvate istinu. Među takvima se Isus najradije kretao, najveselije osjećao.

"Maleni", skromni, odbačeni, zapušteni njegovo su omiljeno društvo. On im je primjer i učitelj jednos­tavnosti, skromnosti: "Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca."

Došao je da bude malen među malenima; da pokaže kako su tzv. "mali" ljudi najčešće veliki ljudi - oslanjaju se na velikog Boga, a "veliki" - vrlo često velike ništarije... ako ne i velike budale.

Međutim, i "maleni" i "veliki" - mudraci i nemudraci - svi su opterećeni, svi su umorni; sve ih Gospodin poziva da im teret olakša: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti."

Ovo su najljepše i najutješnije riječi koje je Isus izrekao. One su manje-više za sve ljude. Tužimo se na stres, potištenost, neurozu.

Znači: kad dođu trenuci te ti ne može pomoći ni jedan prijatelj, tada postoji jedan prijatelj koji hoće i može. To je Isus. Prijatelj koji je iskusio sve nevolje: i mržnju protivnika i izdaju prija­telja. On prijateljski nosi ranjeno srce i zna što su ranjena srca ljudska.

Kad Isus kaže: Dođite k meni svi koji ste opte­rećeni nevoljama i patnjama, on to govori iz čiste ljubavi. Njegova je ljubav išla dotle da je za nas dao svoju krv! Sam je rekao: "Nema veće ljubavi, nego da netko dade svoj život za prijatelje svoje".

Znao je Isus da ćemo mi tražiti nekoga tko će nas na ovom teškom putu krijepiti i odmoriti, znao je da ćemo tražiti srce koje će za nas imati razumije­vanja i utjehu. On je to sam i njegovo srce. On sam ostavlja 99 ovaca u pustinji da bi jednoj pošao ususret. Njegovo srce titra i danas nad izgubljenim ovcama. Njegova riječ: "Dođite k meni..." izgovorena prije 2000 god. odjekuje danas istom snagom.

Svi smo umorni, svi smo opterećeni: svi smo ljudi, a čovjek je uvijek pod teretom, uvijek pred zadacima života; teret je često nepodnosiv, zadaci nerješivi; čovjek traži snagu da se nosi sa životom, traži pomoć i olakšanje; pretražuje i nebo i zemlju da nade čvrstu točku - oslonac, da ne bude sam, da teret života ne nosi sam. Evo Krista i njegova poziva: "Dođite k meni svi..."

Isus nikoga ne izuzima. Jedini uvjet je da svatko onaj koji se dobro ne osjeća, kojega muči bilo kakva muka i nevolja neka dođe i sve to kaže Isusu, Božasnskome Spasitelju.  

Znači: kad dođu trenuci te ti ne može pomoći ni jedan prijatelj, tada postoji jedan prijatelj koji hoće i može. To je Isus. Prijatelj koji je iskusio sve nevolje: i mržnju protivnika i izdaju prija­telja. On prijateljski nosi ranjeno srce i zna što su ranjena srca ljudska.

Kad Isus kaže: Dođite k meni svi koji ste opte­rećeni nevoljama i patnjama, on to govori iz čiste ljubavi. Njegova je ljubav išla dotle da je za nas dao svoju krv! Sam je rekao: "Nema veće ljubavi, nego da netko dade svoj život za prijatelje svoje".

Patnja, nevolja, bol čovjeku često zatvara usta, teret ukoči i noge i ruke. Gospodin poziva da progovorimo njemu, da koraknemo do njega - on će nositi dio tereta. Da, ima u životu tere­ta koji čovjek sam ne može nositi; ima umora bez odmora: tu su potrebne Božje ruke i ramena, njegova milost, pomoć i snaga. Krist ne zove uzalud: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti."

Najveća je patnja biti sam i trpjeti sam: pobjegnuti u nijemu osamu, pokušati sam svladati teret života, sam riješiti sva pitanja, sve probleme, sam osigurati svoj život i svoju vječnost.

Gospodin zato zove: "Dođite k meni!" Bog je naš najbolji prijatelj: njemu treba povjeriti i svoje patnje i svoju nemoć - on će nas "okrijepiti", dati nam snage.

"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti." Čudnovato i utješno: naš Bog želi da dođemo k njemu sa svojim jadima i ranama, sa svojim umorom i nemoći; vječno nas poziva da u njemu i kod njega nađemo "pokoj svojim dušama".

Na nesreću, rijetko mi idemo k njemu; radije jaučemo i pokušavamo sve riješiti bez njega, sve nositi bez njega... Zato nam je život previše gorak, teret odviše težak - Ima rana koje liječi samo njego­va ruka, teret što ga možemo nositi samo on i mi. Dođirno k njemu, pođimo k njemu: svi smo umorni, opterećeni... on je okrjepa i snaga, on je radost i mir, sreća i spas!