Riječ za Tvoju dušu ( Treća nedjelja Došašća)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 10 Prosinac 2011 20:34
( Subota, 10. 12. 2011. – fra Franjo Mabić) Sin je Božji došao na svijet da nije podigao toliku prašinu. Rodio se u tami ponoći, živio u sjeni očeve radionice u Nazaretu, tako da je svoju tajnu skrivao kroz duge i duge godine.Nakon što se ispunilo vrijeme pojavio se na obalama Jordana i samo je Ivanu bilo otkriveno da ga prepoznaobučena u odjeću spasenja i zaogrnut plaštempravednosti.
Izaija ga vidi kao zaručnika koji je odjeven u zaručničku odjeću ili zaručnicu okićenu svim svadbenim nakitima, jer ovaj Pojavak mora biti radost i on je radost koju šalje Otac da povije rane ranjenima, da donese veselu vijest siromasima, proglasi godinu-vrijeme milosti gospodnje i da oslobodi sužnje. Zato Pavao u 1 Sol 5,15 i sl. poziva da budemo veseli, jer je Kristov dolazak među nas, nama veselje koje se mora očitovati. Ovo veselje moramo potvrditi u življenju u svakojstvari zahvaljivati Bogu, jer je to ustvari Božja volja u Isusu Kristu.
Ivan je otkrio Isusa na obalama Jordana i postao prijatelj zaručnika i veselio se njegovom pojavku, njegovoj riječi. Ivan se zbunio u susretu s Isusom. Tako je zanijekao da je prorok, i da je Ilija. No, ostao je ponizni svjedok svega što je vidio i on svijedoči za svijetlo. On je samo svjedok svijetla, jer je to svijetlo bilo prije njega. Također i današnji svjedok Evanđelista Ivan koji je bio učenik Ivana Krstitelja žuri nam potvrditi da Krstitelj nije svjetlo nego samo svijedok svijetla. Ovdje bi bilo veoma važno malo se zaustaviti i vidjeti zašto se naglašava i ponavlja u više navrata danas ova riječ i važnost svjedoka.
Riječ i pojam svjedok bila je veoma važna riječ u biblijskom okruženju, tu na Bliskom Istoku. U Deset Zapovijedi Božjih nalazimo ne reci lažna svijedočanstva, a to se posebno odnosilo na sudska svjedočenja i procese. U slučaju kamenovanja ili izvršenja druge kazne svjedoci su bili pozvani prvi preuzeti potpunu odgovornost u izvršenju kazne po njihovim svjedočenjima. Zato kako u psalmima tako i u Mudrim izrekama nalazimo mnogo puta ponovljena protivljenja onima koji lažno svjedoče, jer o njihovom svjedočenju ovisi nečiji život, odnosto smrt. Takav svjedok znači nekome život, nekome smrt.
Ivan je svjedok prepun poniznosti, ali uvijek svjedok. Apostoli su svjedoci uskrsnuća ... bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, Judeji, Samariji i sve do nakraj zemlje. (Dj1,8).
Jednako su kršćani pozvani od prvoga trenutka da budu svjedoci i to vjerni svjedoci sve do smrti kao Stjepan ili Antipa iz Perge (Otk 2,13). Mi smo svjedoci i po tome što je i sam Isus nazvan svjedokom riječju i životom objave koju mu je povjerio Otac da je priopći ljudskom rodu.
Danas smo mi u predbožićnom vremenu i pripremamo se dočekati našega Spasitelja. To ćemo najbolje ovih dana učiniti slušajući glavnoga svjedoka Ivana Krstitelja kako to čini u poniznosti i u svojoj malenkosti, on za kojega sam Krist kaže da je najveći čovjek ikada rođen od žene. Velik je zato jer je znao prepoznati zov Gospodnji i pretočio ga u svoj svakidašnji život u poniznosti i vjernosti Bogu. Onako kako na početku rekosmo kako je i došao Njegov Spasitelj, tiho, nečujno i ponizno, ali kada je došlo vrijeme, onda odvažno u ime Onoga koji ga je poslao i u ime onoga svijetla kojemu ravna staze.
C. Schmid pripovijeda da je u nekom dvorcu stanovala osamljena, ali prebogata gospođa koja je ljubomorno pazila da dvorcu očuva ono dostojanstvo koje je uvijek imao.
Jedne joj se večeri, sva u žurbi, predstavi kćerka nekoga siromašnoga zidara i kaže joj: „Dođite odmah. Moj otac je na umoru i ima vam priopćiti jednu veoma važnu vijest.“ Gospođa ne htjedne otići, misleći da taj jadni i siromašni zidar ne zaslužuje niukom slučaju njezinu pozornost.
Jedan sat kasnije, kćerka se opet pojavi i sva je izgubljena zahtijevala da gospođa dođe: „Dođite, odmah, dođite molim Vas... Vaša je majka za vrijeme zadnjega rata dala zazidati mnogo zlata i srebra u tvrđavu. To je radio moj otac po njezinom naređenju. On to nije smio ni vama kazati dok za to ne dođe vrijeme, no, kako je sada na umoru, želi vam priopćiti gdje se to blago nalazi…
Sada gospođa trči sva u žurbi do umirućega…, ali je kasno. Dok je ona ulazila u kuću umirući je izdisao.
Gospođa je odmah dala pretražiti dvorac i načiniti tolike rupe i štete na brižno čuvanom dvorcu da bi našla blago, ali je sve bilo uzaludno. Blago nije nikada izašlo na svijetlo dana, uza sva traženja. (Prispodobe I, Mabić 94).
Kolikima je oholost pukla o glavu. Ivan viče i zove primjerom na poniznost da nam sutra ne bude kasno. Budimo svijedoci Vesele Vijesti i budimo veseli kako nas i apostol Pavao poziva. Ne budimo kao kopači zlata čitav život traže zlato, iskopavaju ga, nalaze, a uvijek ostaju najsiromašniji, unatoč tolikom zlatu u rukama. Budimo veseli i ponizni svjedoci bogati poniznošću i Veselom Kristovom Viješću