Riječ za Tvoju dušu ( Četvrta nedjelja Došašća)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 17 Prosinac 2011 20:22
( Subota, 17. 12. 2011. - fra Petar Ljubičić) Predragi! Danas je posljednja nedjelja Došašća, ona što neposredno prethodi Božić. Već smo nekako u božićnom raspoloženju. Kao kršćani svjesni smo da je Božić drevni kršćanski blagdan. Taj blagdan ima svoj sa¬držaj i bogatstvo, on stoljećima obilježuje crkvenu godinu, a time i naš vjernički život.
Da, dolazi nam spasenje i Spasitelj; zadnji su dani naše priprave da ga dočekamo i primimo. Treba pripremiti duh i srce: da ono bude salon za Bogočovjeka, a ne prljava štala; treba osvježiti svoju vjeru, provjetriti, pročistiti život. Božić je pred vratima. Bog najavljuje svoj dolazak među nas.
Proroku Davidu je obećano da će za tisuću gidina iz njegova plemena doći obećani Mesija - Spasitelj.
Današnja nedjelja je na neki način posvećena blaženoj Djevici Mariji. Crkva želi da se mi s Marijom pripravimo na Božić. Želi da s Marijom dočekamo Božić.
"Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!... Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus."
Ove riječi kažu veoma mnogo: u Božjem planu otkupljenja i spasa Marija će imati golemu ulogu, veliki udio; ona je fizički, životno povezana s Isusom; Bogu koji je vječni Život dala je čovječji život: mati je Boga što je u njenom krilu postao tijelo - čovjek.
Od toga trenutka velika majka i najveći sin dijele život: on je 9 mjeseci u njezinu krilu, kao maleno dijete neko¬liko godina na njenom krilu, 30 godina uz njezino krilo i mrtav opet na njenom krilu.
Marija je po milosti, nadnaravno, utkana u otkupiteljski život svoga Sina: kao majka Spasitelja Bogočovjeka ima svoj veliki udio u spasenju, u milostima što će se iz Betlehema, Nazareta i Golgote razliti svijetom i vremenom.
"Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj! To je Marija; pristaje da bude mati Bogočovjeka: majka - službeni¬ca vječnoga Božjeg Sina, mati - službenica sve djece Božje.
"Evo službenice Gospodnje..." Marija se stavlja Bogu posve na raspola¬ganje: daruje mu svoje biće i svoj život, da se ispuni njegov božan¬ski plan.
"Evo službenice Gospodnje..." Tko ljubi taj služi: daje i ruku i srce. Marija je to savršeno ostvarila i pripravila se za dolazak Gospodinov.
Pripravljajući nas za Božić - rođendan Bogočovjeka, Crkva nije mogla mimoići Mariju: njezinu ulogu u spasenju svijeta; njezin primjer kako se prihvaća i vrši što Bog planira i želi; pouka kako se treba pripremiti za dolazak našega Gospodina.
Svatko bi morao ponoviti riječi Marijine: "Evo službenice Gospodnje. i pretvoriti ih u život. Naš Bog hoće naše čitavo srce, sav naš život bez pridrža¬vanja i ostataka - u tom je sav naš kršćanski život: "Daj mi, sine moj, srce svoje i neka oči tvoje raduju putovi moji", govori u ime Boga starozavjetni mudrac.
Ništa na toj zemlji nema ljepše nego duša - čovjek što posve pripada svome Bogu: daje se posve njemu u ruke; trudi se da svoju volju što savršenije prilagodi i podredi Božjoj volji...
Sv. Franjo često je ponavljao svoju kratku misao - molitvu: "Bog moj i sve moje." Velika misao velikoga sveca. Kad se sve zbroji i vagne, na tom svijetu postoje samo dvije vrijednosti: čovjek i Bog. Sve drugo vrijedno je koliko me vodi Bogu, bezvrijedno koliko me od njega udaljuje.
"Budi volja tvoja!" - molimo svaki dan, ako svaki dan molimo. Međutim, nerijetko tražimo da bude naša volja; da Gospodin radi što planira naša mala pamet i naša velika ludost, a ne kako traži njegova nepogrješiva mudrost - i tako naša volja - samo¬volja gradi svoj pakleni svijet, a morali bismo izgrađivati Božji svi¬jet, bolji svijet, kraljevstvo Božje.
"Kad bih u svom srcu imao jednu jedinu žilicu koja ne bi bila od Boga, u Bogu i za Boga, odmah bih je iščupao" (Franjo Saleški).
Svi smijemo reći da nismo sveci kalibra sv. Franje: u našem srcu sigurno ima mnogo toga što nije ni od Boga ni za Boga - to treba nemilosrdno počupati.
Priprava za Božić upravo je vrijeme za takav posao: čupati i počupati iz srca sve što nije od Boga i za Boga i tako pripremiti Gospodinu put do srca. Amen.
Probudimo se i budimo svjesni čije rođenje na Božić slavimo. Dočekajmo ga sa svim zanosom srca i duše! Očistimo duše u svetoj ispovijedi, ako to već nismo učinili! Primimo ga pobožno i s ljubavlju u sv. Pričesti, jer on je zato došao da nam se dade i da uvijek bude s nama!
Gospa me potakla da se ispovjedim
Sveti je Franjo Girolame, apostol grada Napulja, sjedio jednoga dana po običaju u svojoj ispovjedaonici u crkvi Presvetoga srca Isusova. Najednom je u ispovjedaonicu ušao neki čovjek koji mu poče ovako govoriti: „Oče, ja se nisam ispovjedio već dvadeset sedam godina, unatoč svim bičevima koje mi je slala u tom vremenu ruka Božja. Mnogo sam puta doduše slušao Vaše propovijedi odlučivši promijeniti svoj život, ali me đavao uvijek prevario pa sam nastavio živjeti po starom. Od pobožnosti ništa nisam zadržao, osim što se svugdje gdje nai-đem na kip ili sliku Majke Božje duboko naklonim i pozdravim ju: 'Zdravo Marijo!'
Kad sam jedne noći zaspao, u snu sam ugledao divnu Gospođu koja me oštro ukorila: 'Što radiš pa se već tako dugo ne ispovijedaš?' Lik te Gospođe ostao mi je tako živo u pameti i Njezine su mi se riječi usjekle tako duboko u srce da sam se odmah probudio i pun straha odlučio poći na svetu ispovijed. Ali kad je svanulo jutro, počeo sam se kolebati rekavši sam sebi da se snu ne može i ne smije vjerovati. Opet sam nastavio živjeti kao i prije. Nakon nekoliko dana opet mi se u snu pojavio onaj isti veličanstveni lik koji me oštro prekorio: 'Zar ti tako cijeniš moje milosrđe? Što čekaš? Da te moj Sin kazni kako i zaslužuješ? Diži se i odmah se ujutro ispovjedi!'
Kad sam se probudio, bio sam sav smeten pa sam plačući odlučio ispovjediti se što prije mognem doći do ispovjednika. No đavao mi je opet stavio misao u glavu: 'Zar ćeš vjerovati snu?' I tako sam se ponovno prepustio svojim navikama. Međutim i treći put se u snu pojavi veličanstvena Gospođa, i to s još većom prijetnjom: 'Zar si nakanio umrijeti u grijesima kao prokletnik? Zar si tako prezreo već dvije moje opomene? Znaj da ne zaslužuješ tih milosti, ali ja ti ih pružam za onu malu pobožnost što ju iskazuješ prema meni kad naiđeš pored moje slike. Ne oklijevaj više, nego se ispovjedi što prije.'
Na to sam sav smeten u strahu povikao: 'Gospo, ja se nisam ispovjedio već dvadeset sedam godina. Kamo ću poći i tko će me ispovjediti?' A Ona mi reče: 'Idi u kuću moga Sina, dakle u crkvu Presvetog srca Isusova i tamo ćeš naći svećenika Franju Girolame.' I nakon tih riječi Veličanstvene je nestalo, a ja sam sav u suzama odlučio poći k Vama. Oče, pomozite mi da se valjano i dobro ispovjedim!“
Dotični je odmah s najvećom poniznošću i pobožnošću kleknuo pred sveca i skrušeno obavio svetu ispovijed nakon punih dvadeset i sedam godina grješnog života. Njemu je milost Božju isprosila Blažena Djevica Marija koju je, unatoč grješnom životu, ipak donekle štovao iska-zujući joj poštovanje kad god bi se našao pred Njezinim kipom ili slikom. Marija nas sve zagovara kod Gospodina Boga i brine se za svu svoju djecu kršćansku, a posebno za grješ-nike.
Karlo ozdravio
Vrlo opaki virus raširio se po Karlovim jetrima. Unatoč intenzivnom liječenju, postajao je sve slabiji, a imao je i srčane probleme. Tjednima je ležao u bolnici i osjećao kako mu se smrt sve više bliži. Danima je ležao u komi i kad je jednom kratko došao k sebi, u duhu se našao u međugorskoj crkvi i tu imao viđenje. Nakon ovoga ponovno usnu. Kad se probudio, osjećao se dobro. Jetra su besprijekorno funkcionirala pa se mogao vratiti na svoje radno mjesto. Liječnička dijagnoza bijaše loša, gotovo osuda na smrt, ali je Karlovo zdravlje i danas dobro.
Primjer - Vješto je to istaknuo jedan moderni pisac u svojoj knjizi kojoj je dao naslov „Paralele ljubavi".
Jedan mladić tu pripo¬vijeda iz svoga života slijedeće: Kad mu je bilo četrnaest godi-na prvi put je susreto također četrnaestogodišnju djevojčicu Barbaru, koja ga je očarala prije svega svojim lijepim crnim očima koje su odavale radost i sreću.
Veli da se u njezinoj pri¬sutnosti osjećao gotovo pobožno i imao neko strahopošto-vanje kao pred nekim nadzemaljskim bićem. Družili su se do sedamnaeste godine, a onda ih je život odveo u različitim pravcima.
Kad su se nakon više godina ponovo sreli, ona je i dalje bila radosna, ali osjetio je veliku promjenu. Bila je ohola i umišljena i jako ponosna na svoju ljepotu. Osjetio je suprotnost između idealne slike koju je imao o njoj i nje kakva je sada i to ga je bolilo u duši.
Ali čudno, umjesto da zbog toga ode od nje, osjetio je da je ipak želi, u čemu je prepoznao više požudu nego ljubav.
Kad ju je jednoga dana dovezao autom njezinoj kući, predložila je da ostanu još neko vrijeme u nje¬zinoj sobi zajedno.
Prepoznao je u njezinu pozivu skrivenu na¬mjeru, koja se kosila s njegovim moralnim načelima, ali jer nije bio dovoljno odlučan, pristao je.
I taj svoj pristanak komentira ovim riječima: ,,U tom trenutku ja više nisam bio ja; ona, premda je zadržala i dalje lijepe crte svoga lica, nije za mene bila ona... Kućna vrata su se otvorila. Ona je ušla u tamu, a ja sam je slijedio..."
Svejedno nastupa li kao zavodnik mladić ili djevojka, ovakve scene su nažalost i previše česte u naše vrijeme. Koliki i kolike odlaze u tamu svojih strasti da bi počinjali ono što može roditi samo zlom.
Onima koji su prerano počeli sebično zloupotrebljavati svoje tijelo nerijetko u kasnijem braku posta¬nu gorke one tjelesne radosti koje bi tada trebale biti prirodne i normalne. Duh koji je rano postao zarobljenikom tijela osvećuje se u vidu najrazličitijih nervoza, agresivnosti, a da o potomstvu i ne govorimo, ili tolikim brakovima koji nisu izdr¬žali ni par godina.
Mladiću i djevojko, na taj način ne možeš postati nositelj novog svijeta, a na to si pozvan. Pogledaj zato bezgrješnu Dje¬vicu u kojoj je Duh našao plodno tlo, i zavoli čisti život duha. Nek se po Marijinu primjeru i njezinim zagovorom snagom Duha Božjega i u tebi rodi Isus...