Izgradnja Bazilike
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA- POVIJEST
- Objavljeno Petak, 18 Ožujak 2011 10:42
Genijalni duvanjski župnik fra Mijo Čuić zacijelo je dugo u glavi nosio ideju o jednoj veličanstvenoj crkvi u Županjcu, koja bi zamijenila staru i neuglednu crkvu „skladište“. Ali je isto tako bio svjestan da siromašni duvanjski puk vlastitim sredstvima nikada ne bi uspio izgraditi tako veličanstven hram. Znao je stoga da mora angažirati što širi krug ljudi i prijatelja kako bi ideja uspjela. Nije se boljeg povoda moglo naći od predstojeće proslave 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava( tada se općenito u povijesnoj znanosti, a pogotovo među pukom, držalo da se na Duvanjskom polju 925. godine krunio kralj Tomislav). I doista je fra Miji uspjelo pokrenuti cjelokupnu hrvatsku i crkvenu i nacionalnu javnost da se uključi u taj pothvat. Veliki podupiratelji bili su, među ostalima, zagrebački nadbiskup Bauer, veleindustijalac Milan Prpić, članovi Društva hrvatskog zmaja, drugi biskupi, franjevačka uprava i drugi franjevci. Sam je fra Mijo išao priloge skupljati od naših ljudi u Americi, a nije izostao ni dar jugoslavenskog kralja Aleksandra. Nacrt bazilike i samostana izradio je zagrebački aritekt ing. Stjepan Podhorski bez ikakve novčane naknade. Još tijekom krvavoga rata, g. 1917. fra Mijo je u Duvnu osnovao Odbor za izgadnju crkve, kojem je čitavo vrijeme bio predsjednikom i glavnim pokretačem svih akcija. Još 30. siječnja 1917. odbor je hrvatskom narodu uputio svoj Proglas u kojem sve obavješćuje da je u povodu 1000. obljetnice krunidbe kralaj Tomislava hrvatski narod u Duvnu odlučio „ da umjesto ikakva druga spomenika sagradi u Duvnu Spomen – crkvu sa Tomislavovim domom, koja će biti trajni spomenik i vidljiviji zalog sretnije budućnosti“. Odbor moli sve Hrvate „ da svaki prinese svoj darak na uspomenu naše narodne slave i moći“. Temeljni kamen za duvanjsku baziliku postavljen je 8. srpnja 1924. Temelje je blagoslovio mostarski biskup fra Alojzije Mišić uz sudjelovanje banjalučkog biskupa fra Joze Garića i izaslanika svih hrvatskih biskupa. Bio je to veličasnstveni događaj na Duvanjskom polju. Za tu prigodu u Duvno je stiglo i izaslanstvo Braće hrvatskog zmaja, koji su bili glavni pokrovitelji izgradnje bazilike. Radovi na bazilici započeli su u travnju 1925. godine prema nacrtu ing. Podhorskog. Crkva je imala oblik starohrvatske bazilike ( Nin, Solin), samo puno većih dimenzija. Zidana je od domaćeg kamena izvađenog u kamenolomu Kologaju. Kamenje je oblikovano u lijepe kamene blokove. Vanjski izgled crkve je doista monumentalan: ima izgled pravilnoga križa, a iznad križišta se izdiže prelijepa okrugla kupola. Duga je 38 metara, a cijela je građena od klesanog kamena. Crkva je građena punih 15 godina, teško i mučno, ali ustrajno. Godine 1930. bila je sagrađena do krova, a 1939. izvana potpuno dovršena. Bit će blagoslovljena tek 29. rujna 1940. ( na Miholjdan) zajedno sa samostanom od biskupa mostarskog Mišića.
Zaštitnici bazilike su sv. Ćiril i Metoda, a suzaštitnik sv. Nikola Tavelić. Vanjski su radovi do tada bili potpuno završeni, a unutarnje je tek trebalo dovršiti. Unutrašnjost se nije imala kad dovršavati: uskoro je počeo strašni i okrutni rat. Prelijepa, tek sagrađena crkva, bila je, zajedno sa samostanom, vrlo teško oštećena u bombardiranju 16. listopada 1944. Bila je u strašnom stanju. Progonjeni fratri te osiromašeni i preplašeni puk nisu imali ama baš nikakve mogućnosti prići obnovi duvanjske ljepotice. Tako je kroz sljedećih više od deset godina crkva kao strašilo zjapila, izložena duvanjskim zimama, snjegovima i kišama, koje su je sve više uništavale. Bazilika se obnavljala u dva navrata. Najprije je obnovljeno ono što je bilo nužno 1957. , a onda sedamdesetih godina prošlog stoljeća je poduzeta temljita obnova Bazilike.