Riječ za Tvoju dušu ( Svetkovina Božića)

Detalji

Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi

Objavljeno Subota, 24 Prosinac 2011 13:32

(Subota, 23. 12. 2011. – fra Petar Ljubičić) Francuski pjesnik Jeann Richepin (+1926.) izdao je zbirku pjesama u kojoj se biranim riječima ruga Bogu, Isusu i njegovoj Majci.

Jedna pjesma nosi naslov Molitva bežbožnika. Evo, otprilike, što veli u toj pjesmi:

"Otišao sam u crkvu i klekao na studeni kamen, sklopio ruke i ovako molio: Bože, tebe nema! A kad bi ti bio, ja ne bih nikada svoga koljena savio pred tobom... Uostalom, ako jesi, pošalji strijelu s neba neka me ovdje na mjestu ubije...“

Onda je – veli – neko vrijeme čekao i ovako za­vršio svoju molitvu:

„Ali ti ne šalješ svoje stri­jele, jer evo ja živ i zdrav ustajem s ovoga ka­mena i odlazim iz crkve. Dakle tebe nema!"

Što ste u svojim dušama i srcima osjetili dok ste slušali ovaj drski izazov. Sigurno ste usplamtjeli opravdanim gnjevom i ovako uzdahnuli: "Bože, Bože, zašto šutiš na ovakve drske izazove? Zar nemaš strijele da je pošalješ na ovog hulitelja i tako mu zauvijek začepiš pogana usta!"

Ali Gospodin šuti, šuti i ne šalje svoje strijele. On ipak drukčije misli, on drukčije postupa i radi negoli bismo mi to željeli i htjeli... Kad bi Bog tako slao svoje strijele, što bi bilo od ljudskoga roda. Brzo bi nas istrijebio s lica zemlje. Bog je sama ljubav i neizmjerna strpljivost.

Da je tako, pokazuje nam sam francuski pjesnik Richepin. Poslije je naime uvidio svoje zablude i obratio se. Stupio je u strogi red trapista da bi činio pokoru za svoje grijehe i zahvaljivao Ocu nebeskom na očinskoj ljubavi i strpljivosti koju je pokazao pre­ma njemu. Ispovijedio je živu vjeru u Bogočovjeka Isusa Krista: „Hvala ti, Kriste, što si se za mene rodio, umro i uskrsnuo.“

Čuli smo što je anđeo rekao pastirima: „Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem veliku radost koja će dopasti sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj. On je Krist Gospodin!“

To je poruka svete, blažene noći. Crkva, zajednica svih vjernih, radosno kliče: Naviješćujem vam radosnu vijest. I vama koji ste tjeskobni i zabrinuti, tužni i smalaksali; i vama sumnji­čavima i nepovjerljivima; i vama napetih živaca, i vama umornih ruku; i vama mladima često smućenih pogleda, uzdrhtalih srdaca u vrevi i oluji mladosti, svima vam javljam i jamčim radosnu vijest Bog je s nama, On je tu da od naše slabosti učini jakost, od klonulosti ustrajnost, od nemira mir, od nesreće sreću.

Jedne blažene noći rodio se u betlehemskoj štalici žarko očekivani, obećani Bogočovjek – Isus Krist.

Dogodilo se veliko čudo: doista jedno od naj­većih čudesa otkada postoji Zemlja. Vječni Bog, vječna Božja Riječ, Božji Sin rodio se među nama, Bog je postao čovjekom u određenom vremenu.

Bog, koji je vječna i neizmjerna ljubav, pronašao je načina da postane našim bratom i da ne prestane biti Bog. Bog od vječnosti postao je čovjekom u vremenu. Uzeo je ljudsku narav, naše ti­jelo i našu krv. Koje li samo čudesne istine! Nismo je u stanju dokučiti!

To je velika tajna i veliko čudo Božje ljubavi.

Bog se toliko ponizio da je sišao na zemlju, u ovu suznu dolinu, među ljude kao maleno dijete. Iz iskustva znamo da svatko voli dijete i da ono voli svakoga. Time što je postao dijete Bog nam je htio pokazati i uvjeriti nas da nas sve neizmjerno voli, da mu je stalo do nas, da želi naše spasenje, tj. da budemo s njim vječno.

Bog nas je pohodio. Štoviše, postao je jedan od nas, naš brat. Tako ne samo što "zna" kako je teško biti čovjek nego je to i iskusio. Bog je to osjetio "na svojim leđima..."

To znači da Bogu ne trebamo nadugo i naširoko tumačiti kako nam je teško, kako je "mučno biti slab". On je to iskusio, On to može razumjeti jer je i sam bio „u našoj koži“.

To znači da se Bogu možemo povjeriti, izjadati, iskreno mu sve reći o svojim težnjama i mukama, sumnjama, o čežnjama i padovima, o ranama koje peku...

Ali Bogu ne možemo prigovarati da je bez razumije­vanja kada od nas traži da budemo ljudi, tj. pošteni, pravedni i čestiti. To je i njega koštalo. No, on ne traži od nas ono što i sam životom nije pokazao, izveo, ostvario.

Zato, radujmo se i veselimo! Bog nas neizmjerno voli. Zahvalimo mu na ovome velikom daru oslobođenja i spasenja.

Krist se rodio za nas i radi nas. I "mi na Božić ne slavimo samo spomen na rođendan, nego stvarno rađanje, jer Krist se stvarno rađa u Božjoj noći u nama, u svim ljudima dobre volje. To je tajna samoga Boga. I mi smo svi pozvani da u ovoj svetoj noći (da na taj dan) slavimo i svoj rođendan, jer mi se te noći rađamo u nove ljude, ponovo nas Bog stvara iz ljubavi za ljubav. Naše spasenje rođeno je ove noći, naša povijest počela je ove noći – nova era".

U ozračju Kristova rođenja sve naše patnje, muke, nezgode, svakodnevne brige, poteškoće, zapravo sav naš život dobiva svoj puni smisao. Krist dolazi... Krist se rađa...

Jesmo li spremni i pripravni primiti ga? Svakog Božića, pa i ovoga, Krist se želi roditi u našem srcu, u našoj duši. Hoće li se zaista roditi? Jedno je sigurno: hoće ako mu to dopustimo. Dopuštamo da se rodi ako se odreknemo grijeha i svega onoga što mu smeta da k nama dođe...

Ako se Krist ne rodi u našem srcu, u našem ži­votu, onda nismo shvatili Božić, nismo shvatili dolazak Boga među nas. Krist će se sigurno roditi u nama ako umremo grijehu, tj. ako se obratimo i odlučimo živjeti novim životom, ako dopustimo da nas Božji Duh toliko prožme, da Isus živi u nama i mi s njim, da on hoda našim nogama, radi našim rukama, pjeva našim jezikom i slavi nebeskog Oca, da s nama trpi i s nama se raduje...

Kad su jednu novinarku pitali što za nju znači Božić, ona je odgovorila ovako: "Božić je za mene dan kada polažem račune sama sebi; što je s odlukama, s djelima, što je s onim što sam rekla, što sam na­pisala, što sam morala obaviti, a nisam završila... Za Božić se osjećam odgovornijom".

Tako novinarka, a mi? Kako i koliko se osje­ćamo odgovorni za Božić? Ostajemo li isti ili ba­rem malo postajemo drukčiji?

Predragi! Duhom se prenesimo u onu svetu noć Isusova rođenja. Prenesimo se u Betlehem i prepoznajmo u jaslicama novorođeno Djetešće, Isusa, dok nad njime bdiju njegova majka Marija i njegov hranitelj sv. Josip.

Porastimo ovoga Božića u svojoj ljudskosti i bratstvu, očinstvu i majčinstvu, rodbinstvu i domoljublju, vjeri i ljubavi ...

Bog se brine za sve nas

Isus je poslao gospođu da primi dijete

Bio je zimski dan. Ledeni vihor puhao je nad Bečom. Prolaznici su žurili ulicama da što prije stignu do tople sobe. Na stubama pred crkvom sv. Stjepana sjedio je osmogodišnji dje­čak, slabo odjeven. Lice mu je od studeni pomodrilo. Stalno je upirao oči prema nebu, kao da nešto čeka. Mnogi nisu na njega svraćali pozornost.

Ipak jedna gospođa pristupi dječaku i ljubazno ga upita: "Što radiš tu, milo dijete?"

- "Čekam dragoga Isusa da dođe po mene i da me odvede!" - odgovori dječak.

- "Što želiš time reći?" - željela je znati gospođa.

Dječak mimo odgovori: "Isus je već više puta došao. Lani je došao po moga oca i po moju malu sestru i odveo ih u lijepi raj. Prije sedam dana majka mi je teško trpjela, pa je i po nju došao dragi Isus. Oslobodio je muka i odveo u vječno blaženstvo.

Na umoru mi je rekla da ona ide u nebo - raj, ali da ja još moram ostati na svijetu, dok i po mene mali Isus ne dođe. Teško mi je bez majke i ja svaki dan molim Isusa da dođe po mene i da me usreći. Baš sam malo prije klečao pred njegovim oltarom u crkvi i vruće ga molio da me usliša, te sad ovdje čekam siguran da mi dragi Isus mora pomoći!"

- "Da, drago dijete, Isus je uslišao tvoju molitvu. Upravo je mene poslao da dođem po tebe i da ti pomognem. Pođi sa mnom i ništa ti neće uzmanjkati..."

Dječaku od veselja sijevnuše oči, pa veselo usklikne: "Znao sam da će doći dragi Isus ili će nekoga drugoga poslati, jer mi je majka govorila da on nikoga nikada ne ostavlja."

Potom su ušli u crkvu zahvaliti Isusu na uslišanoj molitvi.

Gospođa je bila bogata udovica, ali bez djece. Posinila je ovoga dječaka i ostavila mu svu svoju bogatu baštinu.

Obraćenje na Badnju večer

U nekoj gostionici sjedio je na Badnju večer čovjek koji je zaboravio Boga, zanemario svoje vjerske dužnosti. Odavno nije bio u crkvi, već mnogo godina njegova usta nisu izgovarala riječi molitve. I te je večeri nakon dugoga sjedenja u gostionici pošao kući. Došao je do crkve kad je na zvoniku otkucalo pola noći. Zvona su svečano pozivala vjerne kršćane na polnoćku. Narod je ulazio u rasvijetljenu crkvu da se po­kloni novorođenome Kralju.

I toga je čovjeka nešto povuklo u crkvu. Ušao je i stao kod jaslica. Oko jaslica su se okupila djeca koja su promatrala maloga Isusa u jaslicama. „O kako je lijep, kako je sladak mali Isus“, čuo je šaputanje djece. I orgulje su svečano zabrujale, a narod je oduševljeno pjevao božične pje­sme. Sva su srca bila razdragana. A onaj čovjek, što je došao iz gostionice, promatrao je nevinu djecu oko jasli­ca. Promatrao je i maloga Isusa, a usta su mu i nehotice počela pjevati s narodom. Najednom mu se oči orosiše suzama. Sjetio se svoga djetinjstva kada je i on s rodi­teljima dolazio na polnoćku, kada je sretan gledao Djetešce u jaslama, kada je ljubio to Djetešce svim žarom nevinoga srca.

Došao je trenutak podizanja. Sav je narod ušutio i kle­čeći se klanjao Isusu koji je u bijeloj svetoj hosti­ji došao na oltar među svoj narod. Pokleknuo je i taj čovjek te molio skrušena srca: „O moj Isuse, vrati mi ne­vinost moga djetinjstva, vrati mi vjeru, vrati mi sreću i mir duše.“ Ustao je i ponovno pogledao Djetešce u ja­slama i pričinilo mu se kao da ga je maleni Isus milo pogledao. Od toga trenutka opet je postao sretno dijete Božje. Živo je povjerovao. Postao je dobar katolik i opet je bio sretan čovjek. Možda se i od nas netko s tugom sjeća nevine mladosti svoje. Možda nekome glas milosti šapće: „O da mi se povratiti u ono sretno doba djetinjstva kada nisam znao za grijeh.“

Dobra je ta želja, spasonosna misao. I maleni Isus govori takvoj duši iz betlehemskih jaslica: „Vrati se, vrati, možeš i moraš se vratiti na put nevinosti jer ćeš samo tada biti sretan. Zaista ti velim, ako ne postaneš kao dijete, kao dobro i nevino dijete, ne ćeš ući u Kra­ljevstvo nebesko i moje sveto porođenje ne će ti biti na spasenje.“

A svi mi u ovoj najsvetijoj i najblagoslovljenijoj noći kleknimo u duhu pred jaslice u Betle­hemu! Ne trebamo mnogo govoriti jer noćas anđeli pjevaju. Pustimo anđele neka veselo pjevaju svoj Gloria, a od ljepote i divote neka naše srce, koje je mekano i toplo u ovoj svetoj i blagoslovljenoj noći, samo od sebe bije i kuca. Neka bije i kuca od žarke ljubavi i tople za­hvalnosti prema malome Isusu.

Da, maleni Isuse, mi Ti sada zahvaljujemo na sve­mu! Hvala Ti i na ovoj svetoj i blagoslovljenoj božićnoj noći. Sve što znamo o Bogu, o nama samima, o na­šem životu, donijelo nam je Svjetlo ove noći. Tko je Bog koji je stvorio cijeli ovaj svijet, znamo po Tebi, dra­gi Isuse, i to moramo Tebi zahvaliti. Kako smo došli na ovaj svijet i kamo ćemo poći nakon smrti, i to znamo po Tebi, maleni Isuse. I to imamo Tebi zahvaliti.

Zahvaljujemo Ti ne samo za ono što smo od Tebe čuli, nego i još više za ono što smo od Tebe primili, što si sve za nas žrtvovao. Koliku vrijednost mora imati naša duša - naša često grijehom okaljana duša, kada se ti nisi, Sine Božji, strašio da u ovoj zimskoj, hladnoj noći siđeš u hladnu štalicu da tu našu dušu spasiš?

Hvala ti za svaki trenutak Tvoga zemaljskog života! Hva­la Ti za svaku kapljicu Presvete Krvi koju si za nas prolio! Za udarce koje si radi nas pretrpio, za trnovu kru­nu, za Tvoje krvave rane, za Tvoj križni put i za Tvoji strašnu smrt kojom si nas otkupio!

U ovoj svetoj noći na svemu tome Ti zahvaljujemo. No, ne bismo bili ljudi kada te ne bismo opet nešto i zamolili. Dragi maleni Isuse, molimo Te da postanemo sve više tvoji. Udijeli mir i radost našoj dragoj, ali patničkoj domovini Hrvatskoj.

Molimo te rasvijetli svojim Božičnim svjetlom sva ljudska srca, da bi svaki čovjek mogao vidjeti da si mu Ti Spasitelj i čuti veselu anđeosku vijest: „Ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svem narodu, jer vam se danas rodio Spasitelj!“

O  maleni Isuse, Ti koji nas sve žarko ljubiš, daruj nam milost da Te iskreno ljubimo i da Te više ne vrijeđamo grijehom.

I onda nemoj nas nikada - nikada više ostaviti. I ako si ti s nama, onda ćemo sigurno ovih svetih božićnih dana osjetiti u svom srcu pravu kršćansku radost i veselje. Onda će nam sigurno svima  biti sretan Božić. Sretan Božić, pun prave radosti i veselja želim svima vama i svim vašima milima i dragima.

Izmirenje uoči Božića

U jednome malom primorskom gradiću živio je obrtnik sa svojom obitelji. Jednoga petka, šest dana prije Božića, radio je užurbano u svojoj elektro-radionici da što prije završi sve poslove kako bi mirno sa svojom obitelji slavio Božić. Iznenada zazvoni telefon i nepoznata mu osoba javi da mu je najmlađe dijete na putu u školu pregazio automobil. Čuvši to, odmah je otišao na mjesto nesreće i našao svoga sina koji je u međuvremenu umro. Ta je nesreća toliko pogodila njega i njegovu ženu da nisu mogli shvatiti što se dogodilo. Izgubili su najmlađe dijete koje ih je posebno radovalo, ali su postali svjesni koliko život vrijedi.

Kada se takav mali i nježni život u trenu ugasi, i život postane besmislen pa se i čovjek vjernik razočara u Boga i pita se kako dobri Bog tako nešto može dopustiti, još i neposredno prije Božića. Nakon svega toga i neprospavane noći u ocu stradaloga djeteta stvorila se mržnja prema osobi koja je nesreću napravila. Policija je uskoro došla i kazala da je nesreću prouzrokovao 15-godišnji mladić koji je bez vozačke dozvole uzeo ključeve majčina automobila i htio se provozati. Naravno, mladić je bio priveden na sud i osuđen. Otac je stalno razmišljao: „Taj događaj izmijenio je moj život da to ne mogu nikakvim riječima opisati. Razmišljajući jedne besane noći o udesu koji nas je zatekao, molio sam i pitao Boga što trebam učiniti i kako se ponašati? U mojim beskrajnim mislima i usrdnim molitvama Bog mi je otvarao razum i mekšao srce. Tješio sam svoju ženu, a ujedno i sebe, da život ima smisla, da patnja nije posljednje u životu, ali da može utjecati na promjenu života.“

„Božić je vrijeme darivanja i opraštanja“, reče svojoj supruzi. Našemu sinu više ne možemo pomoći. Ima netko komu je potrebna naša pomoć, a to je mladić koji se nalazi u zatvoru, vjerojatno mu nitko ne će donijeti božični dar.

Čuvši to, supruga čudno pogleda svoga muža i briznu u plač pa reče: „To je istina!“ Spakirali su darove za mladića i njegovu majku. Podnijeli su zahtjev za oslobađanjem iz zatvora. Nakon nekoliko dana mladić je došao u njihovu kuću s velikom tugom u srcu i neizmjernom zahvalnošću. Njihov dom postao je i nje­gov. Nastavio je školovanje i u slobodno vrijeme pomagao u radionici. Često je bio s njima za stolom, a prema njihovoj djeci ponašao se kao veliki dobri brat. Božić i sav božićni ugođaj podsjeća nas da se ne čudimo zlu u svijetu i da ne pitamo zašto Bog dopušta zlo. Isusov nauk, njegovo svjetlo, pomaže čovjeku da uvidi što bi trebao i što nikako ne bi smio činiti; da uvidi što sam može, a tek s Božjom pomoći.

Bez Krista i njegova rođenja uistinu

ne možemo zamisliti ni sebe ni postojanje

svega što postoji.

"Ljudski život ima samo zato smisla što je

zemlja bila dostojna nositi čovjeka

Isusa Krista, što je živio

jedan čovjek kao Isus Krist!"

(D. Bohnnhoefer)

• < Prethodno
• Slijedeće >