Riječ za Tvoju dušu ( Svetkovina Krista Kralja)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 19 Studeni 2011 17:35
( Subota, 19. 11. 2011. – fra Petar Ljubičić) Sutra slavimo blagdan Krista Kralja svega stvorenja. Kako i na koji je način Krist naš Kralj? Krist je Kralj kao Bog oduvijek jednak svojem nebeskom Ocu, s kojim zajedno, u jedinstvu Duha Svetoga vlada i kraljuje nad svima stvorenjima.
Ali Krist je Kralj i kao čovjek ujedinjen s božanskom naravi u drugoj osobi Presvetoga Trojstva.
On je Kralj i kao Otkupitelj ljudskoga roda, prikazavši samoga sebe na žrtveniku križa kao neokaljanu i pomirnu žrtvu.
On je vječni Kralj. On je sveznajuć, svemoguć, besmrtan, nenadvladiv i nepobjediv. "Sve je po Njemu postalo, i ništa što je postalo, nije bez njega postalo. U Njemu bijaše Život i Život bijaše ljudima" . (lv 1,3-4)
On nije kralj jednoga naroda, jedne zemlje, već je Kralj svega svijeta, svega stvorenja. Ali Kristovo kraljevstvo nije kao što su ovozemna kraljevstva. Od toga se odlučno i svečano ogradio kada je pred Pilatom izjavio: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta" (lv 18,36).
Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi. On je došao da osnuje kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde ljubavi i mira. On sam svojom otkupiteljskom smrću udario je temelje tom kraljevstvu i odredio da u njemu bude ljubav vrhovni zakon.
Krist je Kralj ljubavi, pravde i mira. Što je poticalo i što je toliko oduševljavalo svekoliko njegovo djelovanje, ako ne milosrdna volja da ljudima pomaže u njihovim nevoljama?
Nikakvo poniženje, nikakva muka, nikakva žrtva nije mu bila preteška da utješi one koji trpe, da zalutale privede na pravi put, da spasi grješnike. Bio je neiscrpiv čineći dobro, dobar i milosrdan svagdje, gdje je našao samo malo dobre volje. Svima je dopustio da osjete toplinu njegova srca...
Zapovijed ljubavi postavio je na vrh svim svojim zapovijedima, koju je on prvi sproveo u djelo žrtvujući svoj život ne samo za one koji su ga ljubili već i za one koji su ga mrzili. Sjetimo se Kristovih riječi: "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici"(lv 13,34)
Pravda je mjera ljubavi. Gdje nema pravde, nema govora o ljubavi. Ona je temeljni zakon i uvjet reda i mira. Mi bismo trebali biti oni istinski i vjerni podanici Kralja ljubavi, pravde i mira.
Svima nam je dobro poznata njegova poruka: "Sve što želite da ljudi čine vama, to činite i vi njima!“
Ove bi riječi pretvorile svijet u mali raj, kada bismo ih se točno držali. Budimo pravedni prema bližnjemu i ne sudimo ga olako. Bogu pripada pravo suditi ljude.
Bez ljubavi i pravde nema mira. Budući da je Krist sama ljubav i pravda, samo On nam može dati pravi mir.
Krist je Kralj naših duša jer je na drvu križa svoju dušu predao u otkup za našu dušu, i prema tomu ona je njegova svojina.
On njezin Gospodar i Kralj.
Što je to ljudska duša? Duša je živo, jednostavno, netjelesno, duhovno biće koje ima sposobnost mišljenja i sposobnost htijenja (recimo: odlučivanja). Sposobnost mišljenja zovemo razum, a sposobnost htijenja voljom. To je ukratko rečeno - ljudska duša.
Ona je po svojoj naravi neovisna o tijelu, vrši više misaone i voljne funkcije i može živjeti bez tijela. Budući da je netjelesna, netvarna, duhovna, ona živi i dalje, mada se tijelo raspalo. Ona je prema tome neraspadljiva, neumrla, besmrtna).
Mi dakle posjedujemo duševnu moć razum koji teži za istinom. Svaki čovjek žeđa za istinom, traži je i čezne za njom. Ta istina objavila nam se i izravno progovorila u Isusu Kristu.
On je nam donio istinu, punu, jasnu, odlučnu. S njom se poistovjetio, u sebi ju je utjelovio, rekao je za sebe da je On sam Istina: "Ja sam Put, Istina i Žiivot!“
I kad je Pilat pitao Isusa: "Ti si,dakle, kralj? Isus mu je odgovorio: "Ti kažeš! Da, kralj sam! - Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je i od od istine, sluša moj glas.“
Stoga Isus ima pravo tražiti da tu istinu prihvatimo da joj svoj razum podložimo. On je prema tome Kralj i Gospodar našega razuma u pitanju našeg odnosa prema Bogu, prema bližnjemu i nama samima. Osim razuma, te iskre božanstva u nama. Bog nas je obdario i slobodnom voljom. Velik je, ali i strahovit je taj dar slobode jer nas može privest Bogu i spasenju.
Što za nas kršćane znači da je Isus naš kralj, da je naš Gospodin? On je naš spasitelj, oslobađa nas od svakoga stanja zla, izbavlja nas od "vlasti" koja porobljuje naš život; njemu stoga možemo slobodno povjeriti svoj život. On nas uči da je najbolji oblik da sebe ostvarimo dar našeg pristanka i našega služenja čime najbolje surađujemo na pomirenju ljudskog roda u pravednosti i miru.
Priznati Krista svojim "kraljem“ za nas kršćane znači da budemo i djelujemo u svijetu kao što je to On činio.
Krist-Kralj zahtijeva da ga svi svojevoljno pratimo i nasljedujemo. Traži od nas da mu se sami podložimo i da se zajedno s Njime damo na to, da osvojimo svijet za Njegovo kraljevstvo.
On hoće da bude prije svega u našem srcu podignut na prijestolje. Poslušna vjernost Njegovim zapovijedima, još više: oduševljena ljubav k Njemu i predanost Njegovoj volji jest prvi uvjet da nas ubroji u najvjernije pratioce.
Zato, braćo i sestre, obnovimo danas našu vjeru u Isusa Krista, u njegovo pravo da vlada našim dušama: razumom da prihvatimo nauku koju nam je objavio voljom, usklađujući svoju volju s njegovom svetom voljom, pa i uz cijenu žrtava.
Samo tako možemo reći da smo vjerni podanici njegova duhovna kraljevstva.
Blagdan Krista kralja daje završni smisao završetku crkvene godine. Usprkos nevolja i poteškoća na koncu ipak slijedi Kristova pobjeda.
Ovaj blagdan nam naviješta slobodu, nadu, odgovornost prema ovom svijetu i njegovu budućnost. Spasitelj naš Isus Krist je jedini put koji nas vodi k vremenitoj i vječnoj sreći.
Blagdan Krista Kralja, stavljen na kraju crkvene godine, traži od nas da ustanovimo na kojem smo stupnju našega hoda prema njemu i da ispitamo svoju savjest: kao pojedinac i zajednica. Trebalo bi dati račun o prijeđenom putu, o zalaganjima i zatajenjima, o žaru i nemaru, o očekivanju njegova dolaska kao i o našoj nezainteresiranosti.
Blagdan nas ujedno podsjeća na posljedni sud, dajući nam do znanja, da još imamo mogućnost - dok je dana.
Čuli smo evanđelje. Jednostavnom slikom iz pastirskog života Gospodin opisuje taj susret: posljednji dan naše povijesti, prvi dan naše zajedni-čke vječnosti, početak konačnoga - Božjega kraljevstva.
Isus govori jasno: jednoga dana osvanut će posljednji dan života čovječanstva, bit će ispisana i zadnja stranica naše povijesti. Poslije toga je Božji sud toj povijesti, tom čovječanstvu - i onda točka - vječna točka; ostaje: Bog i vječnost - s Bogom ili bez Boga i njegove ljubavi...
Evanđelje nas danas uvjerava i upozorava: Na posljednji dan Gospodin će izgovoriti zadnju, sudbinsku riječ blagoslova ili prokletstva svakome, svima. Zašto blagoslov, zašto prokletstvo?
Bilo je to nedavno, pripovijeda jedan svećenik kako je ragovarao sa starijim čovjekom koji se pokazao ljubaznim i uljudnim.
Za vrijeme razgovora reče: „Nemam nikakve veze s Bogom i Crkvom. Pa, čemu? Živim pristojno, nikome ne činim zlo, nikoga ne ubijam. Brak mi je u redu. Što još da se od mene očekuje?“
Svećenik se sjetio današnjega evanđelja i rekao mu: „Nitko ne može reći ništa zla o vama. Ali, što se dobra može reći o vama?“
I, kad ga je čovjek začuđeno pogledao, pitao je dalje: „Što, zapravo, činite za siromašne u svijetu? Koliko od svoje mirovine dajete za gladne i bolesne? Posjećujete li susjedu koja je već tjednima u bolnici?
Što praktično činite za prognanike i beskućnike? Jeste li mislili na to da božični paket pošaljete zatvorenicima ili, da ih pretplatite na novine?“
Čovjek ga je vrlo začuđeno upitao: „Pa, kakve to veze ima sa mnom? Za to su drugi nadležni. Zašto postoji, Karitas, Crveni križ, Kap ljubavi?“
Što ja imam s tim?
Isus ti kaže: „Što si učinio jednome od ovih najmanjih - oni su moja braća - meni si učinio.“
Hoćemo li kod Boga jednom biti 'blagoslovljeni', hoćemo li smjeti zaposjesti 'kraljevstvo njegovo' (usp. Mt 25, 34), to će ovisiti o pitanju:
„Što ste učinili ili što niste učinili jednome od ovih najmanjih, meni ste ili meni niste učinili!“
Ne zaboravimo Gospodinovu braću i sestre, - recimo tako - Isusovu rodbinu i rođake.
To je, dakle, ono odlučno pitanje kad jednom budemo pred Bogom odgovarali: kako si se držao prema siromašnima, zatvorenicima, bes-kućnicima, bolesnicima i patnicima svih vrsta?
Biti pristojan, ne biti na bilo koji način kriv, to nije kršćansko pitanje koje će pred Bogom odlučivati. „Moramo biti pobožni u susretu s bližnjim“ (Friedrich Heer), biti pobožan u brizi za siromašne i prezrene. Inače, nećemo opstati pred sudom Božjim.
Milosrdni kralj i siromašni dječak
Neki milosrdni kralj idući na šetnju naiđe na jednoga siromašnog dječaka, koji je ostao siroče nakon preminulih roditelja. Kralj se sažali nad siromašnim dječakom i povede ga sa sobom, u svoj dvor. Tamo ga je preobukao u novo odijelo, nahranio ga i ostavio ga na dvoru, također ga je dao i školovati.
Kad je dječak narastao, postavio ga je kralj za svojeg dvorjanika, povjerio mu je vrlo važne službe i smatrao ga kao svoga posinka. No mjesto da taj čovjek bude vjeran i zahvalan kralju svom dobročinitelju, on se stavi na čelo kraljevih protivnika, koji su naumili kralja zbaciti s prijestolja i ubiti ga.
Kralj je otkrio njegovu zlu namjeru i po zakonu bio je osuđen na smrt. Kako je kralj bio veoma milosrdan, odlučio je da mu se smiluje i da mu oprosti smrtnu kaznu. Kad je osuđenik došao na stratište, dođe kraljev poslanik i reče mu: Kralj će ti sve oprostiti i primit će te u prijašnju milost i to uz ovaj jedini uvijet: dakle odaberi osobu koju hoćeš na kraljevu dvoru, s njom otiđi u jednu tamnu sobu i njoj ispovjedi svoje zlo djelo i nakon toga između tebe i kralja zavladat će stara ljubav i povjerenje. Zaista tako je i bilo.
Kralj je na milosrdni Spasitelj Isus Krist. Onaj zli sluga je čovjek grješnik. Njegova osuda na smrt je vječna osuda u pakao za svaki teški grijeh. A ona osoba iz kraljevskog dvora, kojoj je osuđenik priznao svoje grijehe jest svećenik, a ona tajna soba je ispovjedaonica. Pomilovanje se zbiva po Isusu Kristu, koji je prisutan u sakramentu svete ispovijedi.