Riječ za Tvoju dušu ( Prva korizmena nedjelja B)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Subota, 25 Veljača 2012 21:15
( Subota, 25. 2. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Prije nekoliko dana, započeli smo sveto, milosno, blagoslovljeno te od Boga darovano vrijeme korizme. Vrijeme koje nam Bog svake godine dariva, kako bismo se mijenjali, popravljali, poboljšavali svoje puteve te se čistili od grijeha i postali novi ljudi.
Korizma je pravo pokorničko vrijeme, sveto i ozbiljno vrijeme – vrijeme obraćenja i razmatranja, vrijeme intenzivne molitve i posta i milosti, vrijeme radosnoga predanja u vjeri... Vrijeme priprave na Uskrs!
Korizma je vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga, vrijeme dubljeg promišljanja zašto smo na svijetu te čemu naš život i naše življenje na zemlji?
Današnja biblijska čitanja pozivaju nas na obraćenje, na promjenu života te na odluku, da ćemo uistinu početi vjerovati Evanđelju te svemu što je Gospodin Isus rekao i učinio.
Markov izvještaj u današnjem evanđelju veoma je kratak i sadržajan. Isus je u pustinji. Četrdeset dana samoće i molitve, kušnje i pokore, uzeo je sebi kao pripravu za javni nastup koji će izmijeniti lice svijeta i tijek povijesti.
Gospodin je u pustinji: htio je potvrditi vlastitim životom što će tražiti od drugih; učiti druge što je sam činio. Ponudit će svijetu ne samo svoje riječi, nego svoja djela, život: svoju živu osobu, vlastito življenje svojeg nauka kao primjer, poticaj, zahtjev, ideal...
On nije samo propovijedao, davao savjete. On je bio ono što je govorio: svaku svoju riječ pretvorio je u vlastiti život, dao joj svoju krv i meso da pokaže sobom što će tražiti od nas. Bio je i ostaje savršeni primjer nesebičnosti, odricanja, pokore, obraćenja - iako mu ništa od toga nije trebalo: da nas živim sobom - primjerom uvjeri da to sve treba nama.
Iz samoće pustinje Isus se vraća među ljude s velikim zahtjevom: "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!" U ovim riječima je čitavo Evanđelje, sav naš kršćanski život, smisao i sadržaj našega kršćanstva, naše korizme.
„Ispunilo se vrijeme“, vrijeme iščkivanja i čežnje je isteklo, a došlo je vrijeme ispunjenja svih proroštava i ljudskih nadanja.
„Božje kraljevstvo“ je ovdje. Bog tako reći, po svom Sinu uzima sve u svoje ruke. Dolaskom Isusovim i njegovim djelovanjem nama se otvorilo nebo, vječno Božje Kraljevstvo. Može se reći da je Isusovim dolaskom već započela vječnost. I mi živimo za vječnost
"Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Evanđelju)!" Potrebno je ispuniti dva uvjeta da bi došli u Božje kraljevstvo: to je obraćenje i vjera.
Dobro je sjetiti se i riječi svetoga Pavla koji nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka!
Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat - ne samo za ljude Korinta, nego i za sve, za Tebe i za mene - danas. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svijestan toga i za to se odlučiti!
Obratite se! – kaže Isus. To znači - razmislite o svome životu! Okrenite se k meni! Promijenite se! Shvatite što je najvažnije u životu! Postavite nove ciljeve! To je izazov ovoga trenutka.
Obratiti se - promijeniti život znači prepoznati zlo koje se nalazi u nama i oko nas, okrenuti mu leđa te početi živjeti drukčiji život. Obratiti se - promijeniti život znači suočiti se sa zlom koje smo počinili, odbaciti ga te reći sebi: krivo sam to učinio, nije to ono što hoću i što želim biti.
Obratiti se znači: sebe staviti pred Isusa Krista, uzor i uzorak za naš život - i vidjeti koliko mu sličimo. Promijeniti životni put, ići obrnuto nego idemo. Obratiti se znači: pokušati odreći se svojih sebičnih zahtjeva i prohtjeva, svojih mušica i ludosti, nagona i sklonosti, svojih grijeha i lutanja ma koliko nas to stajalo.
Obraćenje je milost koja nam pomaže da stalno živimo s Bogom. To je milost kojoj uvijek prethodi Božji zov. Obraćenje je odgovor raskajanoga srca na Božji poziv, na poticaje milosti.
Mogli bi reći da je obraćenje milosni osjećaj da je Bog tu, da me voli i da me želi učiniti vječno sretnim.
Obraćenje je čvrsto uvjerenje da je Bogu moguće mijenjati nas, makar se ne znam kako udaljili od njega i makar ne znam kako bili grješni. Bogu je moguće nas spasiti. Istina, on to ne čini bez nas.
Obratiti se znači dopustiti Isusu Kristu da nas posve zahvati snagom svoje milosti. To znači prepustiti se potpuno njemu, sav mu svoj život darovati, u svemu se oslanjati na njega. To znači Isusa izabrati kao svoga učitelja i Spasitelja. Njega uvijek slušati i njega na životnom putu slijediti.
Bit je obraćenja u tom da postanemo svjesni svoga grijeha, da ga iskreno priznamo i za nj se pokajemo. Kad smo se iskreno za sve pokajali, dobivamo u ispovijedi oproštenje i milost da se mijenjamo, postajemo bolji, pravedniji, iskreniji, pošteniji, savršeniji, svetiji, sretniji...
Dakle, obratiti se, znači u određenom smislu postati malenim i skromnijim, biti ponizan, dati se poučiti, znati praštati, ljubiti i bivati sve bolji.
Vjera je drugi uvjet da možemo ući u Božje kraljevstvo i da bi kraljevstvo Božje moglo ući u nas.
Vjerovati Evanđelju, znači otvoriti svoje srce i svoj život riječi Božjoj. Dopustiti da nas ona zahvati i prožme toliko da se odlučimo za Isusa, da njemu darujemo svoje povjerenje, svoju ljubav, svoj život. To znači poći za Isusom, imati Isusa kao jedini Put, Istinu, Život, Spasenje i Uskrsnuće.
Vjerovati Evanđelju znači povjerovati svemu onome što je Gospodin činio i naučavao. A što to znači konkretno? To znači vjerovati, čvrsto i postojano, da je Isus Sin Božji te da je došao na svijet u punini vremena da bi nas spasio i otkupio.
Vjerovati Evanđelju znači tražiti Isusa svim srcem, napose preko sakramenta svete ispovijedi te primiti od njega oproštenje grijeha te očišćenje našega srca i života.
Vjerovati Evanđelju znači imati potpuno povjerenje u Isusa i biti mu što sličniji. To znači moliti ga za pomoć i prosvjetljenje.
U Evanđelju možemo naći mnogo primjera obraćenja i čvrste vjere. Što je za Zakeja značilo obratiti se i vjerovati Evanđelju? U dirljivu susretu s Isusom Zakej se mijenja, obraća i vjeruje Isusu. Na Isusov poziv i Isusovu ljubav on uzvrća ljubavlju. On postaje pravednijim. On prestaje iskorištavati drugoga.
Čak vraća četverostruko ako je koga prevario. Dijeli svoje blago siromasima. On je sada našao Spasitelja i spasenje te je zato sretan i želi se svega na vrijeme osloboditi. Zato je Isus i rekao Zakeju: "Danas je došlo spasenje ovoj kući!" (Lk 19,9).
Opravdano je pitati se: Je li spasenje došlo našoj kući i našoj duši? Dok ovo čitaš i o ovome razmišljaš, pokušaj dati pravi odgovor.
Što je značilo obratiti se i vjerovati Evanđelju za grješnicu koja je potražila Isusa u kući farizeja Šimuna? Značilo je biti svjestan svoga grijeha i svoje bijede te plakati do Isusovih li nogu i početi ljubiti sasvim drukčije, izmijeniti život. A to isto traži Krist i danas od onoga koji je u njezinoj ili sličnoj nevolji. Od muških i ženskih jednako! Gospodin traži da se čovjek pokaje i odluči da neće više griješiti.
„Vjerujem, da je Bog uvijek uz nas, no mi nismo uvijek uz njega”
Piri Thomas napisao je knjigu pod naslovom: „Niz ulice zla”. U njoj je opisao put svog obraćenja, od kažnjenika, dilera drogom te onog koji je pokušao počiniti ubojstvo, do primjernog i uzornog kršćanina.
Jedne večeri Thomas je ležao na svom krevetu u zatvorskoj ćeliji. Iznenada, nepredviđeno, dogodilo mu se, da je počeo razmišljati kakav je sve nered napravio u životu te u kakvoj se žalosnoj, ružnoj i tužnoj situaciji nalazio sada. Osjetio je želju i neki nevidljivi poticaj do počne moliti. Ali, on nije bio sam u ćeliji; s njim je u istoj ćeliji bio drugi zatvorenik koga su u zatvoru zvali „mršavi dječak”.
Radi toga Thomas je odlučio sačekati dok „mršavi” ne zaspe, tako da bi se mogao u miru pomoliti. Nakon što je prošlo određeno vrijeme i nakon što se, po svom mišljenju, uvjerio da “mršavi” spava, Thomas je sišao s kreveta, kleknuo na hladni beton, sklopio ruke te počeo moliti.
Rekao sam Gospodinu, pisao je on u knjizi, sve što mi je bilo na srcu. Razgovarao sam s njim jednostavno ne koristeći nikakve velike i nerazumljive riječi. Razgovarao sam s njim o mojim mogućnostima i o mojim propustima; o mojim nadanjima i o mojim razočaranjima.
Osjećao sam se, da bih mogao gorko zaplakati zbog svega što sam počinio u životu. Bio sam sretan zbog tog osjećaja, jer mi se on nije pojavio kroz više godina mog života. Nakon što je Thomas završio molitvu drugi glas u ćeliji je dodao: Amen!
To je bio “mršavi" koji je slušao sve što je Thomas govorio. Jedno određeno vrijeme njih dvojica gledala su se u oči bez ijedne riječi, da bi “mršavi" prigušenim te stidljivim glasom izustio: i ja vjerujem u Boga.
Thomas se potom popeo na svoj krevet te započeo razgovarati s „mršavim”. Razgovarali su nekoliko sati o vjeri te o povjerenju u Boga. Thomas je konačno završio razgovor zaključujući: „Vjerujem, da je Bog uvijek uz nas, no mi nismo uvijek uz njega”.
K o r i z m a
Korizma je pravo pokorničko vrijeme... sveto i ozbiljno vrijeme... vrijeme razmatranja, obraćenja, vrijeme molitve i posta, vrijeme našega duhovnoga čišćenja…
Vrijeme priprave na Uskrs, vrijeme radosnoga predanja u vjeri...
Nekada se nije išlo na zabave i u kino, odricalo se pušenja, pića i strogo se postilo. Tako je nekada bilo i trebalo bi tako i danas biti.
Čitavi naš život trebao bi biti korizmeno vrijeme.
Po čemu se prosuđuje jedan kršćanin? Po životu.
Jesmo li ispunjeni bratskom ljubavlju? Jesmo li zahvalni, poslušni
starijima i svojim roditeljima?
Isus kaže da ljudi preko nas trebaju upoznati kraljevstvo Božje.
Po plodovima se prepoznaje dobro stablo.
Moramo se uvijek odricati grijeha...
Izloženi smo raznim kušnjama i napasti su velike.
Krist je bio napastovan, kušan od sotone:
- da bi nam pokazao kako se mi trebamo vladati u kušnjama, napastovanjima sotone;
- da nam pomogne u našim napastima;
- da nas opomene: neka se nitko ne umišlja da je siguran od napasti;
- da nam dade primjer tj. da nas pouči kako treba nadvladati sotonske napasti.
- da nam ulije povjerenje u Božje milosrđe.
Učimo se od Krista suzbijati napasti
- Molimo, postimo i činimo djela pokore, pomažimo i žrtvujmo se!
Naš život je pun kušnja, napasti... Sotona svakoga bez razlike zove u svoju školu...
Sv. Petar veli: "Protivnik naš đavao kao ričući lav obilazi..."
Sv. Pavao kaže: "Pazite da vas ne nadvlada napast!“
Benson veli: "Svatko od nas nosi na usnama Judin poljubac i postoji mogućnost da ga jednog dana dade!"
Pokora - Mrtvenje - Samozataja!
Obraćenje bi se trebalo dogoditi unutra, u srcu, a pepeljanje kojemu smo pristupili vanjski je znak da priznajemo svoju prolaznost, slabost i grješnost moleći Boga da nas oživi svojim Duhom i preobrazi u nove ljude koji žive kao njegovi sinovi i kćeri.
Bog želi da svaki čovjek bude spašen i da živi u slobodi njegova djeteta.