Riječ za Tvoju dušu ( Druga korizmena nedjelja B)
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Petak, 02 Ožujak 2012 23:00
( Subota, 3. 3. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Predragi! - André Frossard, novinar francuskog lista "Figaro" pripovijeda svoje neobično obraćenje. Rodio se i odrastao u ateističkoj obitelji i okolini. Tek je kasnije došao u dodir i razgovor s prijateljima vjernicima.
Kad je jednoga dana morao čekati prijatelja pred crkvom - radilo se svega o nekoliko minuta - od dosade je i sam ušao u crkvu. Ondje je doživio bljesak svjetla milosti "gotovo neizdržive jasnoće" U isti trenutak je osjetio neobično snažno Božju nazočnost. Imao je iskustvo Boga. Iskusio je njegovu veliku ljubav.
"Bog postoji i sve je istina", priznao je svojem prijatelju, kad su napuštali crkvu.
Kasnije je Frossard napisao i knjigu o svojem doživljaju. Naslov je knjizi: "Bog postoji, ja sam ga susreo".
Knjiga je naišla na neočekivani prijem. Zašto? Tumačenje jednostavno: čovjek čezne za izvanrednošću. U traženju i otkrivanju Boga očekuje znakove i događaje, snažne doživljaje koji će ga učvrstiti u vjeri.
Nismo li i mi možda, slušajući današnje evanđelje o Kristovu preobraženju na gori, pomislili: I ja bih rado doživio ono što su doživjeli trojica učenika. I mojoj bi vjeri onda bilo mnogo štošta jasnije i jednostavnije, u mojoj bi (vjeri) stvari bio sigurniji i postojaniji u kušnjama.
Sigurno, u svim je vremenima bilo izvanrednih i velikih događaja i doživljaja vjere: Kod Frossada, kod Pavla, kod Jakova i Ivana. Ipak, takvi su događaji rijetki, ne možemo na njih čekati.
Preobraženje Kristovo na gori Taboru u korizmenom vremenu ima i za nas posebno značenje. Isus im je učenicima dao zaviriti u komadić neba (raja), da vide nešto od one krasote „što oko nije vidjelo, uho nije čulo.“ Sigurno je to zbilja bio veličanstven prizor koji se ne bi mogao nikakvim aparatom reproducirati.
Ugledali su apostoli Isusa obasjana slavom neba. Osjetili su ponos i veselje što se nalaze u Isusovoj blizini. Osjetiše kako im je divno uz Isusa. U srcu im nasta želja, vruća želja da to što vide nikada ne prestane. Razumljivo je, kako je apostolima bilo teško nakon te ushićenosti vratiti se u svakidašnju sivu realnost. Petar je pun zanosa povikao Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti!“
Da bismo shvatili bolje čitav događaj i njegovu svrhu razmotrimo okolnosti u kojima se zbio. Vremenski se zbiva šest dana iza Kristova navještaja učenicima o svojoj muci.
Bili su nazočni samo najistaknutiji učenici: Petar, Jakov i Ivan. Petar će biti glava Crkve, Jakov će prvi posvjedočiti svoju vjeru i ljubav mučeničkom smrću, a Ivan, kojega je Isus najviše ljubio, svjedočit će na poseban način u svojem Evanđelju Kristovo božanstvo.
Zašto se uz Isusa pojaviše Mojsije i Ilija? Najugledniji su predstavnici St. zavjeta. Mojsije predstavlja Zakon, a Ilija Proroke. Zakon i Proroci svjedoče za evanđelje. Mojsije i Ilija svjedoče za Krista. Krist potvrđuje: "Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim" (Mt 5, 17).
Preobraženje se događa na brdu u trenutku dok Isus moli. Dok se molio, izgled mu se lica izmjeni, a odjeća sjajem zablista. Razgovarahu s njime Mojsije i Ilija o njegovoj smrti koju mu treba podnijeti u Jeruzalemu.
Petar vidjevši Krista u sjaju, na svoj način izražava oduševljenje.
Ali pojavi se i zasjeni ih oblak. Iz oblaka se začu Očev glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Njega slušajte!
Nije teško shvatiti svrhu Preobraženja. Blizu je bio dan Kristove muke. Krist je rekao: "Svi ćete se pokolebati"(Mk 14,27). Makar im je nekoliko puta govorio o muci koju će morati podnijeti, ipak je nejasno i površno ulazila u njih spoznaja da "Sin čovječiji mora mnogo trpjeti da će biti ubijen i da će uskrsnuti poslije tri dana" (Mk 8,31).
Trebalo je dakle svjedočanstvom Oca učvrstiti vjeru učenika u Kristovo Božanstvo preobraženjem njegova tijela i izričitom izjavom: "Ovo je Sin moj, Izabrani" i naredbom: "Njega slušajte"! Preobraženjem najavljuje uskrsnuće koje će slijediti nakon poniženja u muci i na križu. Jedno i drugo bit će Očeva volja.
Kolike li razlike! Preobraženo Kristovo lice bit će u muci ispljuvano i isćuškano. Tri svjedoka njegova Preobraženja vidješe kasnije i njegovo poniženje u muci. Ne izgubiše vjeru, makar je izgledalo po zbivanjima i po Kristovim riječima s križa kao da ga je Otac napustio. Ne pokolebaše se u svojoj vjeri. Doduše, Petar je popustio strahu te ga se odrekao. Nakon toga gorko je zaplakao, jer je znao koga se odrekao.
Shvatili su da tako mora biti. Sjetiše se njegovih riječi: " Kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude k sebi privući." (Iv 12,32). Bog, Ljubav, osvajat će ljude ljubavlju, jer "nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje" (Iv 15,13).
Tako će kasnije postupiti i učenici i bit će "vrlo veseli što im je udijeljena čast, da podnesu zlostavljanje za Isusovo Ime"
Zaustavimo se na ovoj rečenici: "Ovo je sin moj ljubljeni! Njega slušajte!"
Hodajući ovim svijetom čujemo svakovrsne glasove. Dopiru nam glasovi da Isusa ne slušamo, da Ga ostavimo, da ga odbacimo. Što to kod Krista ne valja? Zašto mu se neki protive?
Sjetite se vi odrasli, kako ste Isusa slušali onda kad ste i bez kuće bili ili u praznoj kući kad se k svetoj misi dolazilo u tuđoj odjeći! A što je danas? Zašto ste se umorili? Zašto ste klonuli? Što vas tjera od crkve? Zar zarada, kune, euri, marke? Probudite se, korizma je.
Mladiću i djevojko, što ti misliš kad čuješ ovaj poziv Oca nebeskoga: "Ovo je moj Sin Ljubljeni! Njega slušajte!"
Život je pred vama, a život je neprestano hrvanje između dobra i zla, između svijetla i tame.
Imaš li snage za to hrvanje? Imaš li dovoljno ponosa i razuma da slijediš Isusa koji je suncem i srećom obasjao na tisuće ljudskih sudbina prije vas. A i vama će samo ako to želite. Tisuće je vaših vršnjaka u kasnijim godinama blagoslivljalo oca i majku za dobre savjete i pouke, a još je više blagoslivljalo trenutke kada su poslušali Isusa i uzeli ga za životnoga prijatelja.
Pavao nam osobito naglašava kako je Bog za nas. On nije poštedio svoga Sina, nego ga predao za nas.
Možda ste već čuli pripovijest koju je napisao njemački pisac Gustav Falke. Sin udovice osuđen je na smrt. To je zadnji od njezinih sinova. Presuda je glasila vješala.
Majka moli pomilovanje. - "Pomilovat ću ga - odgovara grof - ako ti prije zalaska sunca požanješ ova tri polja".
Tri polja - za spas sina. Grof je tražio nemoguće. Ali majka se u svojoj ljubavi laća i nemogućega. Žanje bez daha i predaha. Navečer majka je stigla na kraj treće njive i pala mrtva.
Ipak, njezina se ljubav i žrtva isplatila. - Sin je bio spašen.
Kad se jedna majka tako žrtvovala, koliko se više Bog žrtvuje za nas. Koliko se mi zauzimamo za svoje spasenje, svojih bližnjih, prijatelja?
Ne zaboravimo: naše preobraženje se dogodilo u sakramentu svetoga krštenja kada smo se riješili istočnoga grijeha, kada nam je dušu obasjala milost posvetna, kada nam je duša postala sjajna kao sunce, bijela kao snijeg. U kakvom stanju smo sada, ovoga trenutka? Neka svatko sam za sebe odgovori!