Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Nagradno putovanje na Korčulu

U našoj župi se već po drugi put održava natjecanje u znanju povodom  „Dana zajedništva 2015.“. 

Ove godine pobjedu su odnijele dvije skupine župnih čitačica: „Klarise“: Anđela i Marijana Kovačević, Ivana Krajina i Iva Višić i „Duvanjke“ : Ivana i Anita Banović, Marija Ćavar i Barbara Orlović, pod vodstvom vjeroučiteljice Kristine Lončar, koja nas je pripremala za kviz. Nagrada, koju nam je  omogućio  naš dragi župnik fra Velimir, bila je dvodnevno putovanje na Korčulu.

Naše  putovanje krenulo  je u ponedjeljak rano u jutro. Sretan put su nam poželjeli  roditelji, časne sestre i fratri. U mini-busu  smo svoje putovanje započeli molitvom, koja nas je ujedinila te u naše srce još više unijela moć zajedništva koje je među nama raširilo nekakvu  čudesnu  snagu pomaganja i prijateljstva. Sati putovanja su nam prolazili pjevajući zaista predivne duhovne pjesme koje su u našu dušu još dublje ostavile otisak bezuvjetne bratsko-sestrinske ljubavi. Stigli smo u Neum gdje smo nakratko zastali, nakon toga smo posjetili Slano.  

Zatim smo se uputili prema Korčuli . Na trajektu smo uživali  u vjetru i u valovima koji su zaokupljali našu pozornost. Nikako nismo mogli razumjeti vjetar, to je jedna sila koju nekad jedva osjetiš, a nekad ta ista sila djeluje tako snažno. Tu silu možemo usporediti s našom vjerom, nekad je se sramimo zbog lošeg društva u kojem smo  upali, a nekad je svim srcem prigrlimo. Moramo se znati osloboditi okova koji guše tu vjeru, moramo znati pronaći ključ koji će nam otključati rajska vrata. Na Korčuli su nas ugodno dočekale sestre dominikanke. Kad  smo se smjestili  u samostanu  Svetih  Anđela na Korčuli otišli smo razgledati mjesto Korčulu. Zaista je bilo prekrasno, vidjeli smo stari dio mjesta, predivne prizore u kojima se mjesto Korčula ogledavalo u plavom ogledalu mora. Kad smo se vratili u samostan otišli smo u jednu prostoriju i izmolili krunicu  Ružarja.

To nas je još više povezalo. Nakon večere priora samostana s. Blaženka Rudan nam je pokazala dijelove samostana. U  kapelici je  našu pažnju  zaokupila slika jedne sestre dominikanke. Sestra Blaženka nam je objasnila da je to blažena  Ozana Kotorska. Ona je provela pedeset godina u prostoriji iz koje nikad nije izlazila. Ta prostorija imala je jedan prozor kroz koji je dijelila savjete ljudima koji su u njoj vidjeli potporu, ljudima koji su u njoj prepoznali snagu ljubavi i zajedništva. Blažena Ozana je stup koji drži sestre dominikanke.

U vrtiću se mogla prepoznati njihova ljubav prema malenoj djeci koja tek upoznaju  ovaj svijet i našu vjeru kroz njihovu zajedničku molitvu . Njihova dobrota ih usmjerava da odaberu pravi put prema Božjem Kraljevstvu . U vrtu su nas sve te biljke podsjećale na ljepotu koju možemo stvoriti svojim rukama kao što to one čine. Svaki dan zalijevaju to cvijeće kao što bi i mi trebali svojim molitvom  zalijevati svoju vjeru. Navečer smo uživali u razgovoru sa sestrama, slušajući njihova iskustva, shvatili smo veličinu njihove vjere, shvatili smo snagu njihova poziva.

U jutro idućeg dana imali smo misu na kojoj smo molili i pjevali. Raširili smo svoje ruke i prigrlili molitvu, otvorili smo svoja srca i u njuh pustili Isusa. Nakon mise i doručka oprostili smo se sa sestrama i krenuli u svetište Blažene  Marije  Propetog  Isusa Petković. Tu smo vidjeli njezin grob na kojem su se nalazile slike osoba kojima su molitve uslišane. To svetište zaista je pridonijelo našoj vjeri. Poslije toga smo se trajektom došli u Orebić  gdje smo pronašli plažu za kupanje. Nakon kupanja krenuli smo na put prema Tomislavgradu.

Naše vjerom nahranjene duše čitavim putem se pjevale. Radovale su se jer su osjetile zajedništvo . Na kraju smo se zahvalile našem dragom župniku fra Velimiru što nam je sve to omogućio. Nadamo se  da je i on uživao u ovom putovanju kao i mi i da je ovo putovanje na njega, kao i na nas, ostavilo jedan pečat  zajedništva koje ćemo zauvijek pamtiti.

Anđela Kovačević i Iva Višić