Kažu da tmuran i kišan dan i ljude čini neraspoloženima, umornima i pospanima, bez nekih velikih ambicija i ideja. 

 

Međutim, oni koji su bar jedan takav dan proveli negdje u društvu framaša, posebno kad su neke veće stvari u pitanju, poput obreda obećanja, znaju da to nije točno. Jedne upravo takve, kišne subote, na čijim su kulisama framaši ipak uspjeli nacrtati vedro nebo i sunce, održan je obred obećanja u Frami Kongora.  

 

Da bi bili što radosniji u Kristu, međusobno zbliženiji i spremniji na ovaj poziv, naš duhovni asistent fra Stjepan Martinović je svojim framašima organizirao tri dana duhovne obnove na Blidinjama, koju je predvodio fra Ante Marić, župni kapelan iz Masne Luke. Sve je prošlo u najboljem redu i mladi su još više produbili svetost shvaćanja ovog poziva sv. Franje.  

14. lipnja 2014., te već spomenute kišne subote s kredom nacrtanim smajlijom na leđima, već u rano jutro su marljivi framaši spremali crkveni oltar i prijem svoje braće iz drugih župa.  

 

Sveto misno slavlje započelo je u 18 sati, kad je 35 slabašnih plamenova svijeća koje su framaši zaklonom svoje ruke čuvali od vjetra, prepoznajući u njima i sebe, svoju potrebu za Njegovim zaklonom, ljubavlju i tom zaštitničkom rukom, pod svečanom procesijom ušlo u crkvu. Taj ulaz je uvijek poseban, svečan i svakom framašu najuzvišeniji. Toliko očiju koje nas gledaju, svi ti osmjesi, suosjećanje, radost, ljubav, Bog… Nešto neopisivo. Sve je to svojom pjesmom upotpunila glazbena sekcija frame Široki Brijeg, a fra Slaven je, kao i uvijek, probudio onaj osjećaj Kristove ljubavi u duši svakoga od nas. Geslo „Vodi nas, jačaj nas, obnovi nas!“ u sebi je sadržavalo sve što su framaši željeli i o čemu su maštali taj dan. 24 naša framaša su obnovili svoja obećanja, a 11 ih je dalo prvi put. Bog za svakoga od nas ima plan i nježno nas svakodnevno, korak po korak, usmjerava ka tom cilju. Čovjek, a posebno dok je mlad, često skrene s tog puta sljedeći krive ideale i tražeći sreću na krivim mjestima. Frama tad pruža ruku, ona te, onako nježno i zaigrano, pažljivo i sa smješkom natjera da promisliš što si, tko si, gdje ideš i gdje je Krist u tvojoj svakodnevnici. Nadamo se da će svi naši framaši tako prepoznavati znakove koje im Bog šalje.

 

Nakon mise uslijedilo je zajedničko druženje framaša, naravno uz zakusku. Bilo je tu i smijeha, plesa, pjevanja, šale, veselja… I tako je jedna kišna subota zasjala zlatnim suncem radosti franjevaštva, a tomu su pridonjeli i framaši iz Frame Seonica, Frame Bukovica, Frame Šuica te Frame Tomislavgrad, kojim se ovim putem još jednom zahvaljujemo. Kući su svi otišli s osmijehom na licu, a nadamo se i duhovno bogatiji. 

 

 

  Tekst: Marina Vukadin i Vladimir-Dado Majić

Foto: Mate Rezo / mandino-selo.com