Framaši posjetili Vukovar
- Detalji
- Kategorija: FRAMA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Subota, 22 Studeni 2014 09:47
(Josip Stanić, Jakov Radoš, Ivan Bandić ) U noći s nedjelje na ponedjeljak, u 1 sat poslije ponoći, krenuli smo u Vukovar da bismo se poklonili svim žrtvama Domovinskog rata svima onima koji su položili svoj život te zaustavili agresora na braniku domovine.
Na put je krenulo nas šezdesetak, većinom mlađih framaša predvođenih našim duhovnim asistentom fra Josipom i profesorom Ivicom Papcem u ulozi vodiča.
Kratko smo se pomolili, fra Josip nas je pozvao na dostojanstveno i uzorno ponašanje, a profesor Papac nas je upoznao s planom putovanja.
Nakon toga smo pokušali odmoriti, nadomjestiti san.
U Đakovo smo stigli oko 8 sati ujutro, tmurno vrijeme onemogućilo nam je temeljitije razgledavanje.
Posjetili smo đakovačku katedralu te kratko prošetali ulicama, zatim smo sjeli u autobus i krenuli u Osijek gdje smo razgledali staru jezgru grada; Osječku tvrđu i trg sv. Trojstva na kojem se nalazi mnoštvo institucija.
Nakon posjeta Osijeku otišli smo u Aljmaš, selo koje je još od 17. stoljeća svetište Gospe od Utočišta.
Obišli smo spomen - crkvu u kojoj nas je mjesni svećenik upoznao sa povješću župe i nevoljama na koje su nailazili.
Potom smo krenuli prema našoj glavnoj destinaciji, Vukovaru.
Na početku obilaska posjetili smo Borovo naselje, mjesto gdje je ubojstvom 12 hrvatskih redarstvenika započeo sukob i bitka za Vukovar.
Poslije toga smo posjetili Trpinjsku cestu iliti "groblje tenkova", na kojem su hrvatski domobrani uništili tridesetak tenkova, ulicu u kojoj je poginuo Blago Zadro, posthumno odlikovan činom general - bojnika.
Svratili smo u crkvu sv. Gospe fatimske koja je rušena, ali i obnovljena.
Ušli smo i u spomen kuću u kojoj nam je bila omogućena edukacija o sukobima u gradu Vukovaru.
Zatim smo krenuli na Ovčaru, posjetili mjesto na kojem je streljana 261 osoba, od čega je većina pripadala civilnom stanovništvu.
Posjetili smo i memorijalni centar na Ovčari, spomen - groblje sa 938 bijelih križeva i mnoštvom grobova onih koji su umrli za Vukovar, za Hrvatsku; među njima se ističu grobovi Blage i Roberta Zadre te Marka Babića koji je, prema predaji, sam uništio 14 četničkih tenkova.
Posjetili smo i vukovarsku vojarnu koju je za vrijeme rata kontrolirala JNA.
Mogli smo naučiti puno toga o naoružanju vojske, tijeku rata te logoraškom putu naših branitelja.
Na koncu našeg obilaska obišli smo Županijsku bolnicu, mjesto iz kojeg je 2 dana nakon pada Vukovara odvedeno tristotinjak ljudi, od čega je većina ubijena.
Nakon dugog i napornog dana otišli smo u Vinkovce gdje smo večerali i prenoćili u vojarni.
Drugoga dana smo se za jutarnjih sati uputili u Vukovar, skupili se kod bolnice i priključili koloni sjećanja.
Svake godine u koloni sudjeluje sve veći broj ljudi, tako se i ove godine skupilo više od 80 tisuća ljudi.
U 10 sati je počeo službeni program, intonirana je naša himna, braniteljima su upućene prigodne riječi, a zatim je kolona predvođena vukovarskim braniteljima krenula na oko 10:30 na 5,5 km dug put prema memorijalnom groblju.
Sudjelovalo je mnoštvo branitelja iz raznih postrojbi, njihove obitelji, javne osobe, ali i svi oni koji su došli izraziti poštovanje, zahvalu i suosjećanje za vukovarsku žrtvu.
Nakon nešto više od dva sata hoda stigli smo do groblja i prisustovali sv. Misi koju je predvodio biskup dubrovački, monsignor Mate Uzinić.
Na misi je sudjelovao velik broj ljudi, u prvom redu hrvatski branitelji i njihove obitelji; još veći prisustovao, među njima istaknuti politički dužnosnici i javne osobe.
U homiliji je biskup istaknuo važnost praštanja jer bez kojeg nema Kraljevstva Božjeg.
Nakon blagoslova i završetka mise vratili smo se u Vinkovce na ručak i kratko odmorili.
Sjeli smo u autobus i krenuli kući oko 17:30.
Svojim domovima vratili smo se nešto prije ponoći te s Vukovarom u mislima i molitvi pošli na počinak.
Sve što smo vidjeli nakon ova dva dana provedena u Slavoniji posvijestilo nam je koliko značenje vukovarska žrtva i Vukovar imaju za sve nas.
Vukovar, grad koji nas miriše na bol, patnju, nepravdu, netoleranciju, sukob, krv...
Vukovar, grad heroj i grad heroja...
Vukovar, koji je propatio najviše nije zaslužio da ga se i dalje na razne načine guši i ruši.
Vukovar treba postati zdrava sredina, oaza mira, mjesto koje simbolizira oprost, suživot, ljubav...
Vukovar može ići dalje samo uz Božju pomoć i zato molimo za Vukovar!
Na kraju trebamo zahvaliti našem asistentu fra Josipu koji nam je omogućio ovo; našim braniteljima koji su spremno i bez razmišljanja stali u obranu Vukovara i dali nam slobodu; dragom Bogu koji nas je blagoslovio i pratio na našem putu.
