Framin petak - Ozdravljenje uzetoga
- Detalji
- Kategorija: FRAMA - DOGAĐANJA
- Objavljeno Subota, 26 Studeni 2011 15:31
(Subota, 26. 11. 2011. - Iva Budimir) Još jedan petak donosi još jedan zajednički sastanak framaša. Isprva uobičajen, ovaj je susret ipak bio malo posebniji od ostalih. Naime, večeras smo imali posebne goste… Ne, ne govorim sad o mačkama i miševima koji su posjećivali naše prostorije, nego o dvije radosne osobe još uvijek nepoznatih godina (a saznat ćete na kraju o kojoj se brojci radi) koje su animirale večerašnji sastanak. Bile su to dvije časne sestre: s. Samuela i s. Branka. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja hvatanja brata miša uspjeli smo uvjeriti framašice da ne postoji nikakva opasnost o njegovom iznenadnom prolasku dvoranom, pa smo se napokon udobno smjestili i pripremili za sastanak. Pomolili smo se, a onda smo čuli kratke biografije dviju sestara koje trenutačno borave u Mostaru. Sestra Samuela je rodom Slovakinja i važnu ulogu u njenom pozivu imalo je Međugorje, a sestra Branka je iz naših krajeva, točnije iz Kovača. Dok su se one predstavljale, framaši su razvijali svoje matematičke sposobnosti pokušavajući odgonetnuti čarobnu brojku njihovih godina. Pošto smo se pokazali kao užasni matematičari, prešli smo na malo zanimljivije stvari. Sestre su pripremile jako zanimljiv sastanak. Nakon što smo čuli evanđeoski odlomak o ozdravljenju uzetoga (Mk 2, 1 - 12), podijeljeni smo u deset skupina. Neke su skupine imale zadatak prikazati događaje iz odlomka onako kako su se odvijali u ono vrijeme, a ostatak je imao malo teži zadatak prepoznavanja tih događaja u svakodnevnom životu. Imali smo dvadeset minuta za pripremu, a onda je na plenumu svaka skupina iznijela svoj rad. Bilo je tu smijeha i iskrenosti, a treba istaknuti i kreativnost naših framaša te njihovu aktivnost na večerašnjem sastanku. Cilj ovakvoga rada bio je, kako reče sestra Samuela, pokazati nam na koje se sve načine može razumjeti Sveto Pismo. Ono treba biti izvor svih odgovora koje tražimo. Za kraj smo pogledali meditativnu prezentaciju koja nam je pokazala da je Bog uvijek tu za nas i da na njega uvijek možemo računati.
Fra Josip nam je dao posljednje obavijesti vezane za dane koji slijede, a onda smo se gromoglasnim pljeskom zahvalili našim sestrama na odličnom sastanku. I naravno, kako to obično biva u vrijeme došašća, izvlačili smo papiriće s imenima drugih framaša - ovčica kojima smo postali pastiri i za koje ćemo se moliti i brinuti do Božića (a i nakon njega J). Zahvalni Bogu za još jedan lijep susret, napustili smo framine prostorije i ostavili brata miša kako bi u miru mogao trčkarati po njima.
P. S. Ako želite saznati koliko godina imaju časne sestre, odgonetnite sljedeće:
Uzmite broj tomislavgradskih framaša … podijelite ga s brojem fra Gabrinih mačaka… dodajte broj miševa koji se nalaze u kući… oduzmite pet… I broj je tu!