Misa Večere Gospodnje - Veliki četvrtak
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi
- Objavljeno Četvrtak, 05 Travanj 2012 11:49
( Četvrtak, 5. 4. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Danas se spominjemo dana kad je Krist ustanovio svetu euharistiju (misu), svećenički red i svima nam ostavio zapovijed međusobne ljubavi.
Danas je dan ustanove Presvete euharistije. Obljetnica svete mise. Krist se posvema predao Ocu na križu, ali to je njegovo predanje stvarno očitovano i obistinjeno na večeri s učenicima. Tad je on rekao da i mi to činimo na njegov spomen. To je bit euharistije. Skupljamo se kao kršćani na večeru po Kristovu nalogu. Vršimo njegovu volju i obnavljamo ono što nam je on naložio obnavljati.
- "Vruće sam želio blagovati s vama ovu pashalnu večeru prije svoje muke." (Lk 22,15). Ove riječi večeras vrijede za nas sve - Isusove učenike koji izvršavamo Isusovu posljednju želju da sve ono što je on učinio za nas ponavljamo, obnavljamo, još bolje posadašnjujemo...
Gospodin nije došao među nas da nestane nego da ostane: da bude uvijek tu, među nama na dohvat ruke: da oko sebe svoje Kalvarije i svoga križa, oko oltara, žrtvenika ljubavi, oko sebe raspeta i svoje krvi okupi sve ljude svih vremena: želi da njegova strašna smrt bude uvijek pred očima čovječanstva i svima osigura život, izbavljenje i spas.
Nepun dan uoči smrti božanski je patnik našao kako će ostati na ovoj zemlji koju će nakvasiti svojom krvlju, kako bi svi mi bili uz njega i tako postigli svoj spas: - ostavio nam je sebe: tajnu sv. mise i pričesti, kruh, svoga tijela, čašu svoje krvi...
Euharistija je najveći dar koji je Bog nama dao. Većeg dara mi ne poznamo niti možemo zamisliti. Jer dar je to Boga koji nas je ljubio do kraja do vrhunca, dar što ga je mogla izmisliti samo Božja ljubav i izvesti Božja svemoć.
Euharistija je Kristova i naša žrtva kojom smo otkupljeni i od koje blagujemo Krista kao hranu svojih duša... Ona uključuje u sebi sva Božja djela izvedena za nas: stvorenje, utjelovljenje i otkupljenje, jer ona stvorenje posvećuje, utjelovljenje produžuje i otkupljenje primjenjuje.
Euharistijom se pred nama i za nas obnavlja sva povijest našega spasenja te nan se ujedno osigurava buduća slava u vječnosti.
U njoj imamo posadašnjeno i ponazočeno sve što je Gospodin činio u svojem skrovitom i javnom životu, svu njegovu muku, smrt,uskrsnuće i proslavu.
Neshvatljivo je to i nezamislivo nama ljudima, a Bogu moguće. On je svemoguća ljubav!!! Najveća ljubav daje najviše: Daje sve – sebe!
Na posljednji četvrtak svoga zemaljskoga života Bogočovjek daje čovjeku posjednji, najveći dokaz koliko ga ljubi: daje mu samoga sebe.
Sv. Pavao piše: Gospodin Isus one noći kad je bio izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: Ovo je tijelo moje, koje je za vas. Ovo činite meni na spomen. Isto tako uze i kalež, poslije večere i reče: Ovo je kalež moje krvi...
Otada do danas - svaki dan, svaki trenutak ponavljaju se ove tiječi i ovaj davni trenutak: svaka sveta misa ponavlja, posadašnjuje veliki četvrtak - posljednju Isusovu večeru. Milijune i milijarde puta izgovorene čudesne riječi ljubavi Gospodinove - milijuni i milijarde puta ponovljeno čudo posljednje večere...
Da se ne zaboravi ta nenadmašiva ljubav, Gospodin nam na našim oltarima ostavlja veliku tajnu naše vjere - sv. misu, sv. pričest...
Koja je veza euharistije s našim životom? Tu vezu možemo usporediti s Kristovom euharistijom na posljednjoj večeri i njegovom žrtvom na križu.
On na Veliki četvrtak prihvaća svoju smrt, on je već i očituje u ljubavi... a punina se ostvaruje u potpunom predanju na križu. Takav ima biti i naš život. Dolazimo zajedno na euharistiju, ovdje se prihvaćamo kao braća. A onda dolazi naš život: tim ljudima, a i svima koje ćemo susresti želimo služiti...
I to ima neprestano rasti. Od jedne sv. Mise do druge. Jednostavno: događaj, zbilja Krista nas zahvaća. Ali nas zahvaća i nosi prema tome koliko puštamo da nas zahvati.
Bez vjere i predanja Kristu nema djelotvorne euharistije u našem životu. Takva nas euharistija odgaja, hrani, jača, ona nam daje da rastemo do trenutka kad ćemo u svojoj tjelesnoj smrti, ostajući vjerni Kristu, posve se predati Ocu. Ova bratska gozba u kojoj zahvaljujemo na daru Kristovu i tom se daru otvaramo nek nam pomogne da euharistija postane središte našega života: izvor našega zajedništva, jačanje toga zajedništva i snaga da živimo kao braća i sestre Kristove.
Biti na misi znači biti svjestan susreta s Bogom po Kristu s njegovom riječju, s njim koji nam se dariva u sv. Pričesti; s njegovom braćom i sestrama, scijelom Crkvom, to znači biti nazočan osobnom odlukom, pokazati mu svjesno prijateljstvo, vjernost, ljubav, sebe...
"Ljubeći svoje iskaza im ljubav do vrhunca!"
Na ovu večer kad nam Gospodin ostavi sebe u kruhu i vinu na stolu oltara, Božja svemoć i ljubav dođoše do krajnjih granica.
Iste večeri jedan ga učenik izdaje i prodaje, drugi ga se odriče, svi ga napuštaju, narod će ga njegov izrugati, prokleti i na križ poslati... A Isus zločince nagrađuje praštanjem, ljubavlju i darom života...
Juda je s Isusom bio tri godine. Pričestio se, Isus mu je oprao noge, kao i drugim apostolima... On odlazi od Isusa i izdaje ga... Tu je njegova muka što je bio odijeljen od Boga. Juda je iskusio tu muku i zato je postao nesretan čovjek...
Veliki Četvrtak je veliki dan kršćanske ljubavi, Kristov "zbogom“.
Odlazeći od nas ostavio nam je
Sebe u trostrukoj prisutnosti:
Svoje otkupljenje u sv. Misi i Pričesti
Svoju nauku u zapovijedi ljubavi i
Svoju vlast u svećeničkom redu.