Riječ za Tvoju dušu ( Treća vazmena nedjelja)

Detalji

Kategorija: DUHOVNOST - Nedjeljne propovijedi

Objavljeno Subota, 21 Travanj 2012 13:43

( Subota, 21. 4. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Isus je uskrsnuo. Ustao je od mrtvih. On želi u nama uskrsnuti. Očekuje od nas da mu budemo svjedoci pred onima koji ga ne poznaju. Evanđelje nam govori kako Isus uvjerava apostole da je on živ, uskrsnuo.

Kaže im da je "morao" trpjeti, muku podnijeti i umrijeti, da bi dao Bogu zadovoljštinu za naše grijehe. Naređuje im da u ime njegove smrti i uskrsnuća propovijedaju "obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima..."

Petar apostol ponavlja što je čuo od Gospodina: Spasitelj je morao umrijeti, a zatim uskrsnuti; njegova smrt i uskrsnuće vjerniku osigurava život i uskrsnuće, oproštenje grijeha, spasenje. (prvo čitanje).

Apostol poziva Židove, svoje sunarodnjake da za vlastito spasenje iskoriste Isusovu smrt i uskrsnuće: "Dakle, obratite se i pokajte se da vam se oproste grijesi..." (Dj 3, 19).

Evanđelja svjedoče da apostoli teško vjeruju u Uskrsnuloga i kad ga gledaju vlastitim očima: "Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha." Činjenica Isususova uskrsnuća bila je za njih veliko iznenađenje. Bili su jednostavno zatečeni i nisu mogli vjerovati da je on to. Zato teško prihvaćaju tu stvarnost.

Isus ih uvjerava da nema mjesta strahu i nev­jeri. On je to - on je tu: "Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom." Koliko je muke imao Isus radi slabe vjere svojih učenika!

Kako stoji s nama…? Vjerujemo li mi da je je Uskrsli s nama? Obuzimaju li i nas sumnje? Vjerujemo li da je Isus kod svake sve Mise nazočan i mi se s njim živim, nazočnim susrećemo. On nas neizmjerno ljubi i krijepi, svojim tijelom u sv. Pričesti hrani… On nam se raduje i dariva nam svoj mir i dijeli s nama svoju uskrsnu pobjedu.

Kako je žalosno susresti vjernike-katolike iz čijih se riječi vidi da vjeruju tek u „nešto“, u neku silu u nešto „iznad“ nas. Od nekih se čuje: pa nešto mora biti, postojati. Ima li vjere u takvom razmišljanju? Prije ne, nego da. Vjera je čin povjerenja i predanja osobi Isusu Krista. To je moja odluka za Njega koji me je neizmjerno ljubio, za mene na križu umro i uskrsnuo.

Isus govori svojim učenicima: "Ja sam glavom." "Da, on je to, on je tu, Raspeti koji uskrsnu. U životu kršćanina, pred našim očima uvijek mora biti i Veliki petak i Uskrs, Raspeti i Uskrsnuli. Tko zaboravi jedno, ne treba mu ni drugo.

U dane korizme Crkva je pratila Isusa patnika na Golgotu, na križ, u smrt. Htjela je da dobro vidimo toga čovjeka što ga raspeše ruke čovječje - svih nas, da dobro zapamtimo popljuvano lice, izmrcvareno tijelo Bogočovjeka. Na veliki uskrsni dan, gleda­jući sjajni lik Uskrsnuloga i njegovu svemoć, kao da je zaboravila njegovu čovječju bijedu, patnju, križ i smrt. Danas nas vraća na Golgotu da pogledamo izmučeno tijelo, probodeno srce, ugasle oči." (Ivo Bagarić)

"Stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih..." Dobro je toga se uvijek sjetiti i češće pogledati Kristov križ i zahvaliti svome Spasitelju na svemu što je za nas i radi nas učinio. On jedini bijaše nevin, a za nas je trpio.

"Stoji pisano da Mesija mora trpjeti..." Bili su potrebni križ, čavli, trnje i grob da dođe uskrsnuće; smrt da dođe besmrtni život. To su dvije jednako velike, neodvojive činjenice, jezgra apostolskih propovijedi, temeljne istine kršćanstva.

Kristova smrt na križu bila je znak njegove velike ljubavi prema nama a njegovo uskrsnuće je dokaz i potvrda njegove božanske svemoći. Odabrao je tu strašnu smrt da je svlada, pobijedi životom, uskrsnućem i tako utvrdi našu vjeru i našu nadu. Uskrsnuće je potvrda da je Gospodin jači od smrti, moćniji od zla i grijeha, da nas može spasiti, osloboditi, oživjeti...

"Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta." Raspeti je imao dovoljno krvi da opere grijehe svega svijeta, Uskrsnuli ima dovoljno snage da vječni život uskrsnuća osigura svakome.

Umro je za sve, uskrsnuo je za sve, da živimo svi. Njegova smrt i uskrsnuće poziv je nama da primimo život kakav je: često pun boli, patnje; da prihvatimo i smrt kao pro­laz u životu. Isusova smrt i uskrsnuće poziv je nama da u životu ne biramo lažne bogove i lažnu sreću nego njega - stvarni život i stvar­nu sreću.

Redovnici - trapisti redovito se pozdravljaju s dvije latinske riječi: "Memento mori!" - "Sjeti se da ćeš umrijeti!" Podsjeća se na čovjekovu smrtnost i odgovornost za život.

U uskrsno vrijeme umjesto: "Memento mori!" - pozdrav je: "Memento vivere!" - "Sjeti se da ćeš živjeti!" Podsjećaju se na besmrtnost koja je osigu­rana svakom čovjeku uskrsnućem Bogočovjeka.

Pozvani smo da budemo svjedoci za Isusa. Svjedočiti za Isusa znači živjeti iz vjere u Uskrsloga da drugi to mogu prepoznati kako je milost Kristova dotaknula i promijenila naš život. Svjedočiti za Isusa znači dopustiti Uskrslom Spasitelju da govori kroz nas i preko nas drugima koji se nalaze oko nas: drugima koji su nesretni i sumnjivi u svojoj vjeri.

Prepoznajmo u Isusa u braći i sestrama oko nas! Posebice u licima koja su umorna i opterećena patnjama! Isusova vrhunska zapovijed je: ljubite se! Uvijek sve činimo iz ljubavi! Tada je Uskrsli s nama i u nama!

Svjedočimo odvažni i hrabro za Isusa, da je on uskrsnuo i da ćemo i mi uskrsnuti. Sjetimo se da ćemo živjeti - vječno živjeti, pa nastojmo živjeti tako da nam vječnost bude sretni život s uskrsnulim Gospodinom. Potrebno je često se sjetiti da ćemo umrijeti, ali još potrebnije često se sjetiti da ćemo živjeti. To nam je obećao i to nam jamči živi Uskrsnuli...

"Isuse, umnoži nam vjeru, otkloni sve naše sumnje, ot­kloni sve naše krive pojmove o tajni svoga uskrsnuća! Daruj nam čvrstu vjeru i spremnost da svjedočimo za Tebe, živoga Gospodina Isusa, za kojega je vrijedno i život polo­žiti. Otvori našu pamet i naše srce da razumijemo poruku Tvoje muke, smrti i uskrsnuća! Otvori nas za istinu svoga uskrsnuća i daj nam da u Tebi prepoznamo stvarnog Boga i čovjeka, Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista! Daj da Te možemo prepoznati u svakom bratu čovjeku! Pomozi nam da prema svojim sposobnostima i prema darovima koje primamo od Oca Svjetlosti činimo dobro oko sebe, kako bi po nama zasjalo novo lice zemlje, novo lice naše domovine i svega svijeta! Neka tako uistinu nastane novi, bolji svijet!" (Milivoj Bolobanić)

+  +  +

Jedan pisac opisuje nekoga mladića koji je bio tih i u sebe zatvoren. Djelovao je nekako nezainteresirano, pa čak se činilo i izgubljeno. Prolazilo je vrijeme, a on se nije odlučivao na ženidbu i osnivanje obitelji. Kad bi mu to spomenuli, samo bi nezainteresirano odmahnuo rukom.

Ali, jednog dana upoznao je dobru, pametnu i vrijednu djevojku s kojom se brzo ože­nio. S tim se veoma izmijenio njegov život. Postao je otvoren i veseo. Pisac veli: Upitao sam ga da mi objasni tu promjenu. On je odgovorio: I dok sam bio sam, nisam bio nesretan ili iz­gubljen, kako neki pogrešno misle. I tada sam znao što imam od života. Ali dok nisam upoznao ovu divnu ženu, nisam znao što nemam u životu.

Slična, samo neizmjerno dublja promjena dogodila se s Isusovim učenicima. Dok je bio živ među njima, znali su koga imaju. Imali su učitelja i proroka koji je govorio kao ni jedan drugi čovjek. Imali su čovjeka koji je u svemu bio uzor i koga se isplatilo nasljedovati. Imali su prijatelja koji ih je iskreno lju­bio. Ali, ipak nisu znali da imaju uza se onoga tko je jači od smrti i tame groba. Tek u susretu s njime kao uskrslim i pro­slavljenim postat će im to jasno, i to će biti razlog njihove ne­slućene promjene. Ta promjena plod je mira koji će im on dati, a mir je posljedica sigurnosti da je on nadvladao smrt i da je živ.

Taj mir nije za učenike samo veliki dar nego i velika ob­veza. Jer oni su poslani da budu svjedoci: Bit ćete mi svjedoci sve do na kraj svijeta. U moje ćete ime propovijedati obraćenje na oproštenje grijeha. Ono što je Isus za svoga života garanti­rao ljudima, oproštenje i mir, sada će svi njegovi učenici nositi kao poruku Uskrsloga svakom čovjeku.

Kad bi Crkva bila svjesna koliku je snagu time primila! Kad bi svaki katolik znao kakav je to dar i kakva milost! Zar bi uopće bilo ljudi koji nose teret svojih grijeha i nemir duše! Zar ne bi potražili u sakramentu pokore Isusa uskrsloga i živoga, koji i danas ponavlja svoju riječ: „Mir vama! Zašto se uznemi­rujete i bojite? Zar ja nisam nadvladao smrt i grijeh?”

I ne zaboravimo, mi smo danas svjedoci Uskrsloga, kao što su prvi učenici bili onda. Ako smo doživjeli Uskrsloga i ako smo obuzeti njegovim mirom, onda on ne može ostati samo naš mir. Dužni smo ga nositi svakom čovjeku...

Isus blagoslivlje sve mirotvorce i obećaje život vječni svima koji se zalažu za mir. Sve one koji zbog svojih grijeha dolaze k njemu u nemiru svoje duše on tješi i otpušta riječima: Idi u miru, oprošteni su ti grijesi! Za njega će kasnije apostol Pavao reći jednostavno: On je mir naš. (fra Ivan Dugandžić)

• < Prethodno
• Slijedeće >