Blago gladnima i žednima pravednosti
- Detalji
- Kategorija: DUHOVNOST - Meditacije
- Objavljeno Nedjelja, 13 Ožujak 2016 14:28
Želja za pravednijim svijetom u kojemu će se više cijeniti čovjeka, stvorenoga od Boga na njegovu sliku i priliku, temeljni je dio gladi i žeđi za pravdom koja mora postojati u srcu kršćanina
“Dosudi mi pravo, Bože, povedi parbu moju… Jer ti si, Bože, zaklon moj” molimo u ulaznoj pjesmi današnje svete mise. Glasno zazivanje pravde čuje se odasvud, diljem svijeta odzvanja želja za “osiguranjem mira u ozračju međusobnog razumijevanja među ljudima i narodima svijeta”. Ova želja za pravednijim svijetom u kojemu će se više cijeniti čovjeka, stvorenoga od Boga na njegovu sliku i priliku, temeljni je dio gladi i žeđi za pravdom koja mora postojati u srcu kršćanina: “Blago i gladnima i žednima pravednosti.”
Svaka Isusova propovijed poziv je na pravdu (u punome smislu te riječi, bez ograničenja) i na milosrđe. Sam Gospodin osuđuje farizeje “koji izjedaju kuće udovičke pod izlikom dugih molitava”. I apostol Jakov oštro predbacuje onima koji se nepravedno i na prijevaru bogate: “Bogatstvo vam istrunu […]. Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama.”
Crkva, vjerna nauku Svetoga pisma, potiče nas da se pridružimo ovim vapajima svijeta i pretvorimo ih u molitvu koja će doći do našega Boga Oca. Ujedno nas potiče i požuruje živjeti prema odredbama koje pravda zahtijeva u našem privatnom, profesionalnom i društvenom životu i priskočiti u obranu onih koji – jer su slabiji – ne mogu sami izboriti svoja prava. Od kršćanina se ne očekuje besplodno kukanje, Gospodin želi zadovoljštinu za nepravde koje su svakodnevno prisutne diljem svijeta, kao i to da pokušamo ispraviti nepravde što je moguće više, počevši s onima s kojima se susrećemo u neposrednoj blizini, u okruženju u kojemu se nalazimo, tamo gdje živimo: majka obitelji u svojemu domu među onima s kojima živi; poslovni čovjek u svojemu poduzeću; profesor na svojemu fakultetu.
Istinsko rješenje za uspostavu i promicanje pravde na svim razinama leži u čovjekovu srcu, u kojemu se začinju sve postojeće nepravde i u kojemu je jednako tako moguće započeti poboljšavati sve ljudske odnose. “Negirajući ili pokušavajući negirati Boga koji je početak i kraj, čovjek teško remeti vlastiti sklad i unutarnju ravnotežu, kao i ravnotežu društva i svijeta u cjelini. Raznovrsne nevolje koje tište čovjeka u privatnom i društvenom životu neposredno su povezane s grijehom, upozorava Sveto pismo.” Stoga kršćani ne smiju zaboraviti da – približavajući ljude Bogu – grade humaniji i pravedniji svijet. Potaknuti vjerom, ne izbjegavajmo nikada osobne obveze, branimo pravdu, osobito kada se tiče temeljnih prava osobe – prava na život, rad, obrazovanje, dobar glas… “Mi moramo podržavati pravo svih ljudi na život, na posjedovanje onoga što je nužno za egzistenciju dostojnu čovjeka, za rad i odmor, za izbor vlastitoga staleža, za osnivanje obitelji, za djecu u braku i za njihovo školovanje, za jamčenje ljudskoga dostojanstva u bolesti i starosti, za kulturna dobra, za udruživanje s drugim građanima u legitimne svrhe – a prije svega imaju ljudi pravo u potpunoj slobodi spoznati i ljubiti Boga; jer pravilno oblikovana savjest u svim će stvarima otkrivati Stvoriteljeve tragove.”
Unutar vlastitoga kruga djelovanja trebamo sebi postaviti sljedeća pitanja: obavljamo li savršeno posao za koji smo plaćeni? Jesmo li u potpunosti isplatili sve što dugujemo ljudima za izvršene usluge? Jesmo li odgovorni u smislu izvršavanja prava i obveza koje imaju pozitivan utjecaj na ustanove kojima pripadamo? Koristimo li ispravno vrijeme na poslu? Branimo li dobar glas drugih? Štitimo li slabe? Sprječavamo li klevete koje ponekad dođu do nas?… Tako ćemo pokazati našu ljubav prema pravdi.