Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Greška
  • Greška pri učitavanju izvora podataka
  • Greška pri učitavanju izvora podataka
  • Greška pri učitavanju izvora podataka
  • Greška pri učitavanju izvora podataka

O površnosti...

povrsnost( Petak, 9. 12. 2011. – fra Željko Barbarić) U masi stvari koju napravim (ili ne napravim) često i puno i prečesto vidim tu prokletu površnost...

Ma svugdje je ima. Evo, primjera radi, ti izbori... Koje parole, koje riječi, obećanja, fraze... Uf... Naježim se. Moja profesija, moj život, moj poziv, sve je to u jednome, mene goni tjerati najprije sebe, pa onda i druge na nekakav konkretniji, malo manje površniji odnos prema Bogu. Fratar sam i svećenik. Lako se pomisli da je površnost izbačena iz razgovora kad su ove dvije stvari pretpostavljene. Zar ja mogu biti površan u stvarima, odnosima i životu s Bogom, ja fratar i svećenik...

 

Da vam pravo kažem, mogu. I te kako mogu. Samo kad to hoću. Površno razgovarati s ljudima. Površno ih \'obraditi\', \'procesuirati\'... Zašto se morim sad s ovim? Protekao je jedan dan koji je trajao čini mi se i predugo. Baš naporan dan. I svačega u njemu bilo. I smijeha i suza. Od ranog jutra. Sve i svašta. Od ispovjedaonice, preko obilaska starih, rada sa strankama u uredu i sprovoda i mise zadušnice, Kit Kata, Tobleronea i U2-a nakon svega toga, pranja auta... S Bogom praktično čitav dan. Od trenutka kad sam otvorio oči do ovoga trenutka dok pokušavam nešto natipkati (kao da se malo i testiram kakav li će tekst proizići dok sam u ovakvom stanju)... Bog svugdje. I pitam se nešto o mogućnosti površnosti mog odnosa s Bogom. Onda kad mi je stalno na dohvatu. I onda kad mi je prilično daleko i kad Ga rijetko susrećem...

Pripremamo se za Božić. Došašće je. Ispovijed je kao nešto što se podrazumijeva u ovim danima prije Božića. Zornica je isto tako za dosta ljudi nešto za što bi Ameri rekli \'must do\'. Adventski vijenac manje više. Bor, jaslice, petarde, žaruljice i što sve ne. Kao da hodamo po užetu iznad provalije. Tako lako je upasti u površnost i ostati na površini. Od ranog jutra do kasne večeri. Od rođenja, u stvari, do smrti. Zapitam se tko li je taj Bog? Tko li si Ti, Isuse? Evo, ovako, ni manje ni više, nego pošteno se pitam tko si Ti, zapravo? Jesi li Bog? Jesi li živ ili mrtav? Čime se baviš? Koji su ti talenti, za što si nadaren, Isuse? Isus; je li ti to pravo ime, ili se samo tako predstavljaš u mojim snovima, u nekim sastavcima, u nekim tamo debelim knjigama ili tankim slikovnicama...

 

Isus. Jedno ime. Zapetljalo se u moj život tko zna kakvim slučajem. To ime dobiva pomalo i konture lica. Dobiva izraze lica. Smije se nekad. Nekad ima i nekakav čudan pogled. Nekad širi ruke, a nekad stavlja nogu preko noge. Isus. Stvaran Isus. On koji je stvaran. On koji postoji. Moj Bog koji jest, koji postoji, koji je živ i koji ima lice. Lice koje vidim u onima koje susrećem. Lice koje ne dopušta površnost. Lice koje traži mene. Lice koje ima i oči i nos. Koje ima bore. Koje ima obrve. Lice koje je stvarno. Koje plače i smije se. Koje zna namignuti. Baš stvarno lice... Lice Tvoje, Gospodine, ja tražim... Ne dopusti da mi pobjegne Tvoje lice zbog moje površnosti...

 

Upoznati Tebe, pravog Tebe, to mi pomozi, Gospode... To mi pomozi...