Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Greška
  • Greška pri učitavanju izvora podataka
  • Greška pri učitavanju izvora podataka
  • Greška pri učitavanju izvora podataka
  • Greška pri učitavanju izvora podataka

Razgovor: Marijana Petir, katolkinja u politici

marijana-petir( Srijeda, 23. 11. 2011. - KTA) Da ne postoje zakoni koji štite čovjeka, uredujući u njegovom društvu, zavladala bi anarhija i ne bi bilo moguće normalno živjeti. Jedini zakon kojega kršćanstvo propagira jest zakon ljubavi. „Ljubi i čini što hoćeš“, reći će sv. Augustin. No, dok ova načela ne budu vidljiva u ljudskoj svakodnevici nužno je stvoriti takav kontekst da se čovjek može ostvariti u svom dostojanstvu. Za te „javne poslove“ zadužena je politika.

Iskustvo uči da politika može biti usmjerena protiv čovjekova dostojanstva kreirajući takav zakonski okvir koji se sukobljava s naravnim zakonom. Katolici koji sudjeluju u politici, kako je istaknuo bl. Ivan Pavao II., imaju „preciznu obavezu suprotstaviti se“ svakom zakonu koji napada ljudski život te nijednom katoliku nije dopušteno za takav zakon glasovati (usp. Evangelium vitae br. 73).
Jedna od rijetkih na hrvatskoj političkoj sceni koja je to ozbiljno shvatila i kroz svoj politički angažman nastoji provoditi jest Marijana Petir, potpredsjednica Hrvatske seljačke stranke i saborska zastupnica u dva mandata.
Rođena je 4. listopada 1975. u Kutini. Diplomirala je na dva fakulteta u Zagrebu: Prirodoslovno-matematičkom i Katoličkom bogoslovnom. U drugom navratu kada je ušla u Sabor 2008. obnašala je različite dužnosti. Bila je predsjednica Odbora za zaštitu okoliša, članica Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, članica Odbora za međuparlamentarnu suradnju, članica Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske - Europske unije, članica Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe te zamjenica člana Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Poznata je po jasnim kršćanskim stavovima koje se ne stidi javno kazati, a Bog joj je dao to činiti na jednostavan i koncizan, svima razumljiv način. Zbog toga vrlo često bude na meti onih kojima se katolička načela vjere i morala ne sviđaju.

Poštovana gđice Petir, mnogi se, suočeni s negativnim iskustvom različitih političkih malverzacija i koječega drugoga, gnušaju čim se spomene riječ „politika“. No, što je ustvari, prema Vašem mišljenju, politika?

Politika bi trebala biti nešto potpuno drugačije od javne percepcije koja je prati godinama, pa čak i stoljećima. Politika bi trebala biti svjesno opredjeljenje za drugoga, služenje. Politika je djelatnost koja je zamišljena da bude u funkciji općeg dobra. Opće dobro traži ne samo formalitete nego demokratsko uvjerenje i demokratski život. Sustavi po sebi ne stvaraju dobro. Dobro stvara dobar čovjek, opće dobro stvara još bolji čovjek. Politika je zapravo onakva kakvi su ljudi koji je provode. S više «dobrih» ljudi i politika će biti bolja.

Vi ste profesorica biologije, a diplomirali ste i na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Otkud to da ste u politici?

U obitelji su nas odgajali da trebamo zauzeto i marljivo doprinositi razvoju sredine u kojoj živimo i pomoći svakom koliko je to u našoj moći. Kao kršćanka, odabrala sam slijediti «najvećeg od svih ljudi» - Isusa Krista, pa osjećam poziv biti aktivna u politici i svojim političkim zalaganjem kroz sudjelovanje u donošenju odluka, zastupanju građana i izradi konkretnih programa doprinijeti stvaranju pozitivnog životnog okruženja.

Crkvi se često predbacuje da se „miješa u politiku“. Što Vi, kao političarka, kažete na Crkvene „intervente“ u pitanja koja su predmet političkih debata?

Crkva je najveći dio civilnog društva pa, ako različite skupine civilnog društva imaju pravo zagovarati svoja prava, onda je i pravo Crkve da uvijek i svagdje s istinskom slobodom propovijeda vjeru, naučava svoj socijalni nauk, da nesmetano vrši svoju službu među ljudima te izriče moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na politički poredak, kada to traže temeljna prava ljudske osobe ili spas duša upotrebljavajući takva sredstva koja su u skladu s evanđeljem i dobrom sviju.

Koja su Vaša iskustva, bude li nekada ambon u službi političke govornice i kako se to odražava na politiku?

Crkva ne upućuje vjernike u koju političku stranku trebaju ući. Kada bi to i činila izravno bi se miješala u svjetovne stvari i time dovela u pitanje svoje temeljno poslanje, no stalno ih podsjeća na socijalni crkveni nauk koji trebaju provoditi. Laici bi zato morali steći sposobnost da u svjetlu vjere, na temelju katoličkog socijalnog nauka utječu na društvene procese. Ja ovdje pod lacima mislim na kršćanske vjernike koji svoje kršćanstvo ne žive samo deklarativno ili dekorativno kao izraz svog pripadanja kulturi ili naciji, nego koji i kršćanski misle i kršćanski prosuđuju svekoliku stvarnost.

Među aktivnim hrvatskim političarima, vjerojatno ste Vi najviše spominjali riječ „kršćanofobija“ – možda zato što drugi ne čitaju ono što Papa piše... Što, pak, ona znači u kontekstu hrvatske politike i društva?

Kršćanofobija je mnogo puta i prije spomenuta, no to nije „in tema“ da bi u medijima dobila adekvatan prostor. O kršćanofobiji posebno govori Sv. Otac u kontekstu „potajnih i podmuklih oblika predrasuda i suprotstavljanja kršćanima i vjerskim obilježjima“. Manifestira se kroz proizvoljno nijekanje ili ograničavanje vjerske slobode i uklanjanje religije iz javnoga života, a dovodi do djelomičnog shvaćanja ljudske osobe i izgradnje nepravednog i nepotpunog društva. Kršćanofobiju u Hrvatskoj provode oni kojima smetaju križevi u javnim prostorima, oni kojima smeta nauk Crkve, oni koji izmišljaju da je vjeroučiteljica rekla nešto što nije i, naravno, oni koji svemu tome daju pravo javnosti.

Sjetit ćemo se da ste „više puta i na više načina“ pokazivali da je moguće biti kršćanin i istovremeno političar/ka. Jedini ste Vi 2008. glasovali protiv tzv. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Kako komentirate tu činjenicu, jesu li hrvatski političari konformisti?

Budući da je u Hrvatskoj partitokracija, odnosno rodovsko načelo društvene promocije, a ni jedan klan nema u svojim redovima dovoljan broj stručnih ljudi da pokriju sva važna mjesta u državi i društvu, normalno je da se poseže za nestručnima, ali ambicioznima, to više što će jedan takav biti zbog toga mnogo odaniji rodu, klanu i stranci. Biranje «podobnih», a ne sposobnih tjera političare da se začahure u uskom krugu, što ih odvaja od naroda pa oni nisu u mogućnosti ispuniti predizborna obećanja, a kao takvi lako pokleknu pred zahtjevom stranačke stege potiskujući savjest u drugi plan. Kad god ne postupimo tako da slijedimo zov vlastite savjesti i kriterij dobra, činimo kompromis s vlastitom savješću, žalostimo sebe i one čija smo očekivanja iznevjerili.

Nerijetko ste, zbog svojih stavova, bili predmet izrugivanja među kojekakvim nazovi-borcima za ljudska prava. Čak su Vam dodijelili naziv „homofob desetljeća“. Koje je Vaše iskustvo, koliko je homoseksualni lobij jak u Hrvatskoj? 

Homoseksualci su me proglasili homofobom jer branim obitelj kao osnovnu jedinicu ljudskog društva, branim brak između muškarca i žene, zalažem se za očuvanje života od začeća do smrti i nosim križ oko vrata. Čudim se da nisu sve Hrvate i katolike proglasili homofobima jer većina građana ove države zagovara isti sustav vrijednosti kao i ja. Zakoni u Republici Hrvatskoj osigurali su im snažnu zaštitu njihovih prava, a to se i očituje kroz reakciju državnih tijela na bilo kakvo postupanje pojedinaca koje je suprotno zakonu. No, niti jedno državno tijelo nije reagiralo na njihov govor mržnje upućen prema meni kao ženi i vjernici. Većina medija taj je govor mržnje i javno prenosila. Stoga bi se dalo zaključiti da su ljudi koji zagovaraju sustav vrijednosti i način života suprotan naravnom zakonu i tradiciji hrvatskog društva, premda su manjina, strateški raspoređeni kako bi to društvo mogli rastakati i kako bi većini nametali svoje stavove.

Nekoć se život davao za istinu, a danas se – mnogi će reći – istina prodaje za novac. Koje su stvarne, a koje željene vrijednosti u hrvatskom puku?

Nažalost, u javnosti se pokazuju uglavnom negativni primjeri i sustav vrijednosti na kojem nije sazdano hrvatsko društvo. Pokušava se reći da je normalno nešto što nije i da je prirodno nešto što nije. Umjesto pozitivnih primjera koji nam mogu biti „svjetionik“, umjesto ljudi koji su požrtvovni i rade dobro, truje nas se negativnim primjerima koji nisu prevladavajući u hrvatskom društvu. Danas u javnosti možete uglavnom vidjeti one koji su kritičari svega što je hrvatsko, možete uočiti njihove izjave koje tumače da njihova Hrvatska nije uspjela, možete vidjeti komentatore koji su još uvijek članovi nekih partija, ljude koji govore da je brak između muškarca i žene odlika konzervativnog razmišljanja, a oni koji nose križ su za njih nazadni. Ja još uvijek vjerujem da je većinska Hrvatska moralna, čestita, poštena, radišna, domoljubna i kršćanska. To je Hrvatska kakvu ja poznajem.