Ulomci duše V.
- Detalji
- Kategorija: KOLUMNE - ZANIMLJIVOSTI
- Objavljeno Utorak, 11 Prosinac 2012 19:42
( Utorak, 11. 12. 2012. - Fra Mate Tadić) Što je Božić? Božić nije ljepota slatkastih riječi,pobožnih sličica i šarenih čestitki, romantika poklona i milozvučje glazbe. Nije odsjaj lampica na jelci, niti pregršt dobrih želja. Božić je tvrdoća jasala i susret sa stvarnim životom, kroz prihvaćanje svakodnevice u vjeri i nadi s povjerenjem u Božju providnost i pomoć.
Može govoriti što tko hoće, ali facebook ako se na pravi način koristi, dobar je način uzajamne komunikacije s prijateljima i stjecanje novih prijateljstava. U razgovoru i izmjeni mišljenja i informacija, pomaže u širenju i produbljivanju zajedničkih pogleda na život i učvršćivanju uzajamnog povjerenja! (Tomislavgrad, 29. prosinca 2009.)
I dok je jednima i previše snijega pa bi ga se voljeli osloboditi, drugi bi željeli da im padne pa da imaju „bijeli Božić“. Kako god okreneš ljudi uvijek nezadovoljni! Kad nam sam Bog ne može ugoditi, kako onda da mi svakome valjamo. Jer narod je davno rekao, kako se nije rodio tko je svima ugodio! (Tomislavgrad, 15. prosinca 2009.)
Kako mala riječ je: „Hvala!“, a za ljude neke tako teška i rijetko s usana silazi?! (Tomislavgrad, 16. listopada 2009.)
Dok je čovjek mlad, pun života i poleta ne razmišlja da mu se štogod neplanirano može dogoditi. Neprestano je u trci i žurbi oko škole, posla, stjecanje dobara. A kad malo okusi života i doživi da mu svako malo neki prijatelj ili poznanik odlazi, zamisli se kako je život kratak i prolazan da bi ga se moglo rasipno tratiti provodeći u besmislu, dosadi i neostvarenosti. (Tomislavgrad, 14. siječnja 2010.)
Kako se samo možemo lako prevariti u procjeni nekih ljudi, koji svoje ponašanje maskiraju uglađenim ponašanjem i smiješkom. To tek kasnije pravo vidimo i spoznamo o kakvoj se osobi ustvari radilo! (Tomislavgrad, 16. siječnja 2010.)
Rođeni smo za let u visinama, a ne da cijeli život prpamo po zemlji! (Tomislavgrad, 28. siječnja 2010.)
Mozaik našega života sastavljen je od malih zgoda i sitnih prigoda. One nam često mogu u bitnomu, odrediti i sami životni tijek. Kao što neznatni rečenični zarez može nekomu spasiti ili pogubiti život, tako i naš odnos prema Bogu i bližnjemu u malim životnim zgodama u bitnomu može usmjeriti dan i život u dobrom ili krivom smjeru. „Ubiti ne, pustiti!“, „Ubiti, ne pustiti!“ (Tomislavgrad, 28. siječnja 2010.)
Mozaik našega života sastavljen je od malih zgoda i sitnih prigoda. One nam često mogu u bitnomu, odrediti i sami životni tijek. Kao što neznatni rečenični zarez može nekomu spasiti ili pogubiti život, tako i naša dobra ili loša riječ (psovka) u malim životnim zgodama u bitnomu može usmjeriti dan i život u dobrom ili krivom smjeru. „Ubiti ne, pustiti!“, „Ubiti, ne pustiti!“; „Psovati ne, živjeti!“, „Psovati, ne živjeti!“ (Tomislavgrad, 28. siječnja 2010.)
U životu je bolje biti lošiji original, nego dobra kopija?! (Tomislavgrad, 29. siječnja 2010.)
Svaki čovjek je originalno Božje stvorenje i tajnovit poput svemira, kojega treba istraživati da bi ga se barem donekle otkrilo i upoznalo u njegovoj posebnosti. (Tomislavgrad, 30. siječnja 2010.)
Znajući da joj se približava skori neminovni kraj, zima se poput ranjenoga zmaja razmeće, bijesno trza i pokazuje zube. Posvuda je zameo snijeg s jakim i ćudljivim vjetrom, koji ga uokolo kovitla. Ali kako to biva svake godine, proljeće se pritajeno šulja i samo što nije granulo sa Suncem u blagom i ugodnom ozračju. (Tomislavgrad, 10. ožujka 2010.)
Istinitost izreka se najbolje pokazuje, ukoliko se one potvrđuju u našim zgodama životne svakodnevice. U posljednje se vrijeme uvjeravam u istinitost onih poznatih: „Doći će maca na vratanca! Doći će cica na kolica!“ (Tomislavgrad, 07. travnja 2010.)
Svu tehniku i tehnologiju naprednoga europskoga zrakoplovstva, zasjenio je iznenadno I onesposobio jedan vulkan na Islandu. Čovjek neprestano kroti prirodu, ali zaboravlja da je njen dio te da mu ona za sve pogrješke i samovolju zna vratiti hirovito i ćudljivo. (Tomislavgrad, 17. travnja 2010.)
Koji lijep, sunčan i prekrasan dan. Život je uistinu lijepi dar i stvarni san. (Tomislavgrad, 27. svibnja 2010.)
Ne treba se žaliti niti kukati zbog onoga što nismo i nemamo, nego se treba radovati zbog onoga što jesno i što imamo. (Tomislavgrad, 9. lipnja 2010.)
Planirao sam otići na promociju knjige, ali me spriječiše iznenadni bolovi u stomaku. Upravo prema izreci: „Čovjek snuje, a Bog određuje!“ Ipak, naučio sam na (takva) životna iznenađenja i računam s njima. (Tomislavgrad, 9. lipnja 2010.)
Dan antifašističke borbe:
Broj nevinih žrtava fašizma i nacizma je oko 24 milijuna.
Broj nevinih žrtava boljševizma i komunizma je preko 100 milijuna.
Treba biti pošten pa se jednako boriti protiv svih zločinačkih pokreta
i na isti način vrednovati svaku nevinu žrtvu i zločin. (Tomislavgrad, 22. lipnja 2010.)
Danas već prvi u mjesecu! Kako samo vrijeme prolazi, gotovo leti bez povratka. Tako je i bolje, kad je život ispunjen i osmišljen. Da stalno stoji na jednom mjestu, bilo bi dosadno i monotono. (Tomislavgrad, 1. srpnja 2010.)
Neki se ljudi grčevito trude kroz medije, pratiti svakodnevne događaje u svijetu, politici i drugim razinama društva, držeći da će tako biti pametniji i mudriji. Hrane se teško probavljivom hranom, druge podcjenjujući što su suzdržani prema tom otpadu. A ustvari ne spoznaju da sami sebe obmanjuju, a niti drugima u čemu koriste. (Tomislavgrad, 07. srpnja 2010.)
Neki ljudi drže da su u svemu savršeni i nepogrješivi. Kako im je životno zvanje da druge oko sebe i svijet opominju i popravljaju ponajviše kroz nadmudrivanje i svađu, a oni sami da toga ne trebaju. Ne vide da su ustvari ruševine, koji u drugima gledaju što im je i samima potrebno. (Tomislavgrad, 07. srpnja 2010.)
Škola znanja i škola života
U školi ne uči samo učitelj i profesor učenika i studenta, nego i on sam od njih uči. Učiti za ocjenu i život razlikuje se, jer u životu dva i dva nisu i ne moraju uvijek biti četiri. A slabi i problematični đaci često znaju biti bolji u ljudskosti i u životu uspješniji, nego li odlikaši koji u svojoj samodostatnosti ne znaju i neće niti uljudno pozdraviti. Učiti znanje važno je za životno zvanje, ali učiti za život važnije napredujući u ljudskim vrednotama i dobroti. (Tomislavgrad, srpanj 2010.)
U mladosti nam se često čini kako su patnja, bolest ili umiranje, daleko od nas i rezervirani za staračku dob. Ali osvrnemo li se bolje oko sebe, vidimo kako su iznenadni slučajevi koji nas šokiraju ponajviše vezani za mlade ljude, koji stasaju i tek se susreću sa životom. Nemoj misliti da ti se ništa ne može dogoditi, jer je cijeli život pred tobom, a za nepredviđeni slučaj i odlazak sa zemlje dovoljan je tek jedan mali trenutak. (Tomislavgrad, 09. srpnja 2010.)
Postoje trenutci u životu teži od olova, kada se osjećamo tužno, sjetno, neprihvaćeno i neshvaćeno. Nadamo se razumijevanju bliskih osoba, prijatelja i ljudi oko nas, ali doživljavamo odbijanje, prezir i ukor. Ne zato što su oni takvi, nego u mnogomu svojom krivnjom i zaslugama. U tom beznađu i praznini kada naš vapaj ostaje neuslišan, ostaje da se povučemo u sebe ili okrenemo lice Bogu, stisnemo zube i krenemo s vjerom u nadi naprijed. (Tomislavgrad, 14. srpnja 2010.)
Svako jutro kad se pogledam u zrcalo,
zahvalim Bogu za novi dan i šansu.
Nasmijem se i poželim sebi: „Dobro ti jutro!“ (Tomislavgrad, 23. srpnja 2010.)
Ljudi znaju biti vrlo čudni i nepredvidivi u stavovima i ponašanju. A prijateljstva se vrlo lako i brzo, znaju prometnuti u najveća suparništva i neprijateljstva. Unatoč tome i riziku u koji se svi upuštamo, ipak u sve vas prijatelje imam povjerenje i sve vas volim ja!!! (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2010.)
Prijateljstvo koje je prestalo nikada ustvari i nije postojalo i vrlo se lako izrodi u veliko neprijateljstvo. (Tomislavgrad, 3. rujna 2010.)
Prijateljstvo je povezano s ljubavlju, ali ostaje apstraktno ako je površno te ako se ne posadašnji. Prijateljstvo ispočetka može biti spontano i ushićeno, ali vremenom dođe do zasićenja te vrlo lako prijeđe u traženje vlastite koristi. Neki smatraju da prijatelj treba „igrati“ kako oni „sviraju“, a ako se to ne ostvari, lako dođe do loma i razlaza. Tada se prijateljstvo pretvara u rivalstvo i lako prijeđe u mržnju. (Tomislavgrad, 24. rujna 2010.)
„Budite sveti kao što sam ja svet“, poziva nas Gospodin. Biti svet ne znači da smo moralni čistunci i bezgrješni. Jer nas Bog i preko našega lutanja i moralnih zastranjenja, vodi i upravlja k sebi. Biti svet ne znači da smo prepobožni i da smo neprestano s krunicom u rukama i Zdravomarijom na usnama. Jer nas Bog i preko duhovne suhoće i traženja, upravlja k sebi. Biti svet znači živjeti zdravu religioznost, biti normalni vjernici bez čudnih zastranjenja ili da sebe držimo boljima od drugih.
Biti svet ne znači da smo moralni čistunci i bezgrješni, da smo prepobožni, da smo neprestano s krunicom u rukama i Zdravomarijom na usnama. Biti svet znači živjeti zdravu religioznost, bez čudnih zastranjenja ili da sebe držimo boljima od drugih. Jer nas Bog i preko našega lutanja i moralnih zastranjenja, vodi k sebi i preko duhovne suhoće i traženja, upravlja k sebi. (Tomislavgrad,01. studenoga 2010.)
Dobri Bože hvala Ti, što me i kroz poteškoće i osobne padove, vodiš k sebi i dovodiš meni. Jer na koncu spoznam da si Ti jedini koji me razumije – pravi prijatelj, koji nikada ne šutiš niti me ostavljaš kad je najpotrebnije. (Tomislavgrad, 05. studenoga 2010.)
I središnji Dnevnik na TV postajama, postao je poput Crne kronike i žutoga tiska. Nigdje dobre, poticajne i motivirajuće vijesti pa izgleda kao da u našemu svijetu i nema dobra. To ljude baca u očaj, beznađe i besmisao ne dajući im poticaja i motivacije za život, vjeru i nadu. Izgleda da je najbolje pogledati „udarne vijesti“ i najavu pa isključiti prijamnik, a vrijeme utrošiti u nešto korisno i dobro?! (Tomislavgrad, 09. studenoga 2010.)
Pretući mladića do nesvijesti radi neobične frizure oko ponoći i ostaviti ga na pješačkom prijelazu?! Kada u punoj brzini nalijeće osobni automobil te ga gazi. O Bože, gdje mi to živimo, zar smo u 21. stoljeću?! Hvaleći se znanstveno-tehničko-informatičkim napretkom. A gdje nam je srce i osjećaj samilosti prema slabima i ugroženima? Čovjek je uistinu postao najgora životinja, kako davno prije, netko reče! (Tomislavgrad, 14. studenoga 2010.)
Da bi ostvarila svoj zacrtani cilj, žena će sve učiniti. Po potrebi druge zavoditi uz to lažući i Boga i đavla, a istodobno s njima surađujući. (Tomislavgrad, 19. prosinca 2010.)
Kako je samo nepodnošljivo teško, kada ti netko toliko puno znači da ti postane sve. A znaš da ga nepovratno gubiš i da nikada više biti neće, kao što je do tada bilo. Kako je teško tada biti jak i ne pustiti suzu uz jecaj. Srce se razdire i para, dok sjećanja naviru, al' u dubini znaš da mora živjet se dalje. (Tomislavgrad, 14. siječnja 2011.)
Vrijeme je neumoljivo prolazno i sve mu je materijalno podložno, na što nas podsjeća tjelesna čovjekova dimenzija. To na nas može djelovati sumorno i pesimistično. Ali s druge strane vječnost, počinje već sada i ovdje te se proteže i u bezvremenske sfere našega duha i duše. To nas ispunja nadom i optimizmom da nećemo propasti nikada. (Tomislavgrad, 27. siječnja 2011.)
Ispitna groznica s popratnim traumama, odavno su prošli i zaboravljeni. Ali noćas sam sanjao da polažem ispit na faxu i ne uspijevam ga položiti kod inače dobrog i dragog profesora. U čudu mu ponavljam zašto ga po drugi put polažem, kad sam ga već položio na što mi se smije. Podsvijest aktivno radi i iz spremišta iznosi ono što su um i svijest već odavno zaboravili! (Tomislavgrad, 28. siječnja 2011.)
Kad su toliki velikani i zaslužni ljudi kroz povijest zaboravljani, te je vremenom bljedilo sjećanje na njihova velika djela i zasluge, čemu se onda mi trebamo nadati u svojoj malenosti i neznatnosti?! (Tomislavgrad, 4. veljače 2011.)
Baš sam magnet za tjelesne bakterije i računalne viruse?! Mene su bili srušili i doveli gotovo do kraja. A prije par dana i moje računalo, kad su srušili računalni sustav. Ali smo se oporavili i ja i moje računalo. Ne damo se mi tako lako „rđi“ u ruke. Jer se može izgubiti bitka, ali ne i rat! (Tomislavgrad, 11. veljače 2011.)
Ne brine me što drugi
misle i govore o meni,
jer ih ne držim za mjerila i kriterije
svojega života, rada i ponašanja! (Tomislavgrad, 24. veljače 2011.)
Online facebook obitelj
Nerijetko nam bliža i važnija od rođene ili gdje trenutno živimo.
Jer, obitelj rođenja nismo birali, a online prijatelje smo stekli i pravi su nam dar,
utjeha i melem. (Tomislavgrad, 24. veljače 2011.)
Večernja molitva
Bože, hvala Ti za današnji dan,
molim Te, za miran san,
da spremno prihvatim, Tvoj sutrašnji dar. (Tomislavgrad, 24. veljače 2011.)
Želja i traženje da se nešto događa u našem životu i oko nas,
ustvari je bijeg od susreta sa samim sobom! (Tomislavgrad, 3. ožujka. 2011.)
Mnogima se sva životna mudrost svodi na to
da dostignu „velike“ životne ideale: u se, na se i poda se?! (Tomislavgrad, 15. ožujka. 2011.)
Sažalijevanje
Svako malo netko me s mojim stanjem iz samilosti sažalijeva, držeći da će mi na taj način pomoći. Ali u svemu tome ima zanimljivosti, a ujedno i ironije? Jer dosta onih koji su me svih ovih godina sažalijevali, danas su pokojni! (Tomislavgrad, 17. svibnja 2011.)
Živjeti svakodnevicu
Lakše je i ugodnije živjeti u društvu slavnih i poznatih ljudi s posebnim i velikih događajima, ali važnije i potrebnije okružen onim običnim u svakodnevici događaja i osoba. (Tomislavgrad, 6. lipnja 2011.)
Kad u nečemu uspijemo ili ostvarimo pravo koje nam pripada, čini se da su na to na poseban način ljubomorni oni koji bi nam trebali biti potpora i najbliži. Jer u svojim glavama imaju predrasude, držeći nas nižima i slabijima od sebe. Ali o svemu na kraju ispliva pravo stanje stvari i istina, koja nas i dalje drži uspravnima u hodu naprijed. (Tomislavgrad, 8. lipnja 2011.)
Živjeti život „punim plućima“
Zanimljivo je i po malo čudno, kako ljudi današnjice puno pozornosti i važnosti polažu na tehnička sredstva za komunikaciju jednih s drugima. A istodobno se te veze i prijateljstva nedovoljno vrednuju, ne podržavaju, niti gaje. To me sve više podsjeća na skidanje i obuvanje čarapa. Uza sve tehničke i informatičke mogućnosti, toliko je međusobne otuđenosti, predrasuda i neprijateljstava. A život je tako lijep ako ga se živi punim plućima. (Tomislavgrad, 12. lipnja 2011.)
Međuljudski odnosi
Neki ljudi u svojoj bezočnosti što graniči i s bezobrazlukom drže, kako mogu i da su pozvani dijeliti nam savjete i lekcije. Zbog toga se „čaša međusobnoga odnosa“ često zna preliti, da je takvima potrebno „pokazati zube“. Tada uvide da više tako ne ide pa se povuku na potrebnu granicu te postanu umilno blagi! ( Tomislavgrad, 14. lipnja 2011.)
Prenošenje ljutnje i frustracije na naredni dan
Neki ljudi – većinom oni koji su nam najbliži, svoje jučerašnje ljutnje i frustracije ne prerade toga istoga dana niti poslože u nutrini, nego ih prenose na naredni dan. I to možda nehotično iskale na onime (koji im prvi naiđu), koji ništa nisu krivi za njihovo jadno stanje. Već s jutra nastoje nekome (ili upravo nama) pokvariti taj dan, što će nas pokositi i pokvariti dobro raspoloženje, ako i sami u sebi nismo stabilni i sređenoga stanja. Ali se trebamo radovati novom danu i darovanoj nam šansi! (Tomislavgrad, 30. lipnja 2011.)
Život je i suviše vrijedan i lijep da bi ga se olako prokockalo ili suludo izgubilo! (Tomislavgrad, 28. srpnja 2011.)
Bože hvala ti za sve ljude,
a osobito za moje drage prijatelje,
što mi toliko preko njih daješ
radosti, ispunjenosti i zadovoljstva! (Tomislavgrad, 30. srpnja 2011.)
Zanimljivo je kako malo dobre volje rađa puno više, potičući i druge da još više pomognu. U jednom od prošlih brojeva „Naših ognjišta“ pisao sam o obitelji u kojoj je kršteno šesto dijete. Moj članak o prilikama u toj obitelji s brojnom djecom, potaknuo je jednu osobu iz Njemačke da me danas 8. 8. 2011. potraži u želji da im pomogne. Pohodili smo tu obitelj, koja se razveselila našem dolasku i daru. Zbilja, par kruhova i ribica umnaža se i hrani, mnoštvo gladnih usta i duša! (Tomislavgrad, 8. kolovoza 2011.)
LIJEPO JE I BRZO KONTAKTIRATI S DRUGIM LJUDIMA PREKO RAČUNALNE KUTIJE, ALI NEUSPOREDIVO LJEPŠE I LJUDSKIJE IMATI OSOBNI SUSRET! (Tomislavgrad, 15. kolovoza 2011.)
Mnogi drže kako su Bogom dani da drugima daju i obasipaju ih - kao iz rukava - korisnim savjetima za 'njihovo dobro'. Dok oni sami od drugih ne primaju niti najmanju sugestiju, koja čak i vrijeđa njihovu umišljenu 'neporočnost, nepogrješivost i savršenost'. (Tomislavgrad, 20. kolovoza 2011.)
Kad voli onda voli do kraja,
Ako mrzi onda mrzi do kraja,
Je li uz tebe onda je to do kraja,
Ako je protiv tebe i to je do kraja.
SVE SAM VIŠE UVJERENJA,
KAKO JE LJEPŠI SPOL,
SKLON KRAJNOSTIMA,
BILE ONE DOBRE ILI LOŠE.
KAO DA NE ZNAJU ZA SREDINU I MLAKOST?! (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2011.)
Bože, hvala Ti
na svemu,
što jesam i što imam.
Na ljudima,
koje volim,
i koji me podnose! (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2011.)
Žena je poput mačke?!
Ne treba za njom trčati po dvorištu i ganjati je da uđe u kuću.
Potrebno je u zatvorenim vratima odškrinuti prozorčić,
kroz koji će ona sâma ući unutra - kad za to dođi vrijeme. (Tomislavgrad, 24. kolovoza 2011.)
Kažu: „Ti voliš svoje, a poštuješ tuđe pa si nacionalist!“
Ako je to zlo i grijeh, bit ću i ostati i dalje nacionalist! (Tomislavgrad, 30. kolovoza 2011.)
Pronaći vremena za samoga sebe
Suvremeni čovjek osim za posao, čini se i nema vremena za ono životno bitno. Okružio se tehnikom i oko njega se neprestano nešto mora događati. Buka televizije, kreštava glazba diska, vreva i žamor ulice te i nije svjestan, kako je to ustvari bijeg od susreta sa samim sobom. A kako je samo potrebno i lijepo barem od vremena do vremena, povući se u tišinu svoje sobe. Uz laganu glazbu koja krijepi dušu s dobrom knjigom i molitvom na usnama, osluhnuti Božju blizinu i nutarnju dubinu svojega srca. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)
Dio smo prirode
Ljudi 21. stoljeća kao da sami sebe onesposobljuju i čine nesposobnima? Većinu svojega životnoga i radnoga vremena provedu sjedeći uz televiziju i računalo ili u automobilu. U velikoj se mjeri izgubio osjećaj vezanosti uz prirodu i prirodno u nama. Stvaraju se urbane četvrti gdje se u neprirodnom okružju, suvremeni čovjek osjeća „prirodno“. Gubi se odnos s prirodom u biljkama i životinjama te nam životni prostor sve više sliči kavezima i krletkama. Dio smo prirode i potrebno je naći vremena za suodnos u jednostavnim malim gestama i stvarima. Udahnuti čistoga šumskoga zraka, napiti se izvorske hladne vode, diviti se ljepoti prirode i njenom Tvorcu svim darovanim čulima. (Tomislavgrad, 25. rujna 2011.)
Kažu da prijateljstvo koje je prestalo, nikada ustvari i nije bilo pravo prijateljstvo! Ja, ipak, ne bih rekao da je baš tako? Nego, kako ljudi dolaze i prolazni u našem životu te se mijenja njihova uloga i važnost na sličan se način mijenja i prijateljstvo. Dok uspomene i sjećanja na svakoga čovjeka kao (ne)prijatelja u nama ostaju za cijeli život! (Tomislavgrad, 22. studenoga 2011.)
Izvori su kao i ljudi?!
Nema ništa ljepše i ugodnije, nego li osvježiti se izvorskom čistom i hladnom vodom. Ali nisu svi izvori isti?! Kod nekih je voda lagana i hladna te se može dosta popiti, a da se ne osjeća mučnina. Kod drugih opet voda teško sjeda i nije tako hladna te se mora piti s mjerom. Ima slatkih, gorkih, slanih kao i kiselih izvora, ovisno o tome gdje se izvor nalazi i odakle voda u njega dotječe.
Nešto slično je i s ljudima?! Jedni su blage, a drugi opet teške naravi – manje ili više osjećajni. S nekima se može biti u bliskim odnosima, a s drugima u službenim. Ima onih raspoloženih za humor i smijeh, a i onih koji su ozbiljni ili se takvima pretvaraju. A sve ovisi o našoj osobnosti, odgoju, okolini kao nama samima!
Kao što se možemo odlučiti za izvor s kojega ćemo piti, tako možemo izabrati i ljude s kojima ćemo biti u različitim vrstama odnosa! (Tomislavgrad, 22. studenoga 2011.)
Otajstvo i ljepotu Božića, doživljavamo upravo u vremenu njegova iščekivanja u Došašću. Nažalost, ovo se vrijeme u našem brzom svijetu koji nema strpljivosti ni za što i ni za koga na mnogim mjestima i u mnogo slučajeva preskače i hita što prije naprijed - kao da će Božić pobjeći. (Tomislavgrad, 2. prosinca 2011.)
Kažu da je u životu ljudi našega vremena, najvažnija sporedna stvar na svijetu nogomet?! Gledajući kako se prate i prebrojavaju ovogodišnji izborni rezultati, to se sa sigurnošću ne bi moglo reći? Ipak, čini se da je u životu modernih ljudi najvažnije ono, što im mediji promidžbom pokušavaju nametnuti da im je najvažnije! (Tomislavgrad, 4. prosinca 2011.)
Sotona je u Judu ušao prije nego je Krista izdao, prije Posljednje večere – prve Svete mise. Gledajući danas neke kršćane, dade se zaključiti, kako Sotona u neke uđe poslije Svete mise. (Tomislavgrad, 21. prosinca 2011.)
Životni neuspjesi i gubitci
U životu nije lako, suočiti se s neuspjesima i gubitcima, osobito ako se uz to osjetimo nemoćnima da to popravimo i poboljšamo. U nama se pri tom javlja nedostatak samopouzdanja i osjećaj manje vrijednosti. Kao da postanemo manje vrijedni, jer nismo krenuli korak dalje i nadmašili sami sebe u prijeđenoj granici. U tim situacijama nerijetko znamo optuživati, druge ljude do nas da nas ne razumiju te nam žele nauditi ili podmetnuti nogu u sprječavanju koracanja unaprijed. Međutim, pogledamo li bolje i trjeznije počesto smo za mnogo toga što nam se događa, ustvari krivi sami sebi. Svojom samouvjerenošću, tvrdoglavošću i isključivošću drugih, počesto se izoliramo postajući ravnodušnima pa i prema dojučerašnjim prijateljima. Dobro je ovo znati i sebi priznati, kako krivce svojih neuspjeha ne bismo uvijek tražili u drugima, nego ponajprije u samima sebi. A ako mi poradimo da budemo sami kod sebe, bit će nam lakše poraditi i na nama da bismo otklonili zaprjeke najprije prema sebi samima kao i drugima oko nas. (Tomislavgrad, 27. prosinca 2011.)
Mogu razumjeti ljude koji nešto ne znaju a misle da to znaju, pa donekle i one koji znaju ali to neće i uraditi. Ali kako razumjeti ljude koji misle da nešto znaju i obećaju, ali to uporno ne izvršavaju a uz to ne žele priznati da ne znaju obaviti i izvesti?! (Tomislavgrad, 10. siječnja 2012.)
Biti udubljen u posao i ne imati vremena znači, imati za vikend besplatnih 100 minuta razgovora mobitelom, a ne imati vremena iskoristiti niti jedne minute. (Tomislavgrad, 30. siječnja 2012.)
Učiti od ptica
Kroz prozor svoje sobe s udivljenjem gledam, kako se po ledenoj zimskoj vijavici, ptice dok lete 'bore i hrvaju' s vjetrom. Ne kukaju niti se žale poput ljudi da ne mogu, niti su im radi toga drugi krivi. Nego, unatoč svemu uvijek iznova, 'uspinju' se u još veće visine iznad vjetra, pri tom koristeći njegovu snagu. Možemo mnogo toga, naučiti od ptica! (Tomislavgrad, 8. veljače 2012.)
Mali smiješak
Ponekad dok život uvjetuje raspoloženje, kad se pogledam u zrcalo, stanem pa se zamislim o bespotrebnoj izobličenosti lica zbog preozbiljno-strogoga izgleda. Ali u taj čas makar i mali smiješak, vrati onu vedrinu koja nas čini ljudima na pravi način. (Tomislavgrad, 11. veljače 2012.)
Svaki dan planirano trebamo barem nešto čalabrknuti,
kako ne bismo neplanirano morali odmandrknuti! (Tomislavgrad, 12. veljače 2012.)
Kako su ljudi čudni i smiješni? Kad oni mole Boga da im nešto - baš kako su oni to zamislili i planirali učini - nestrpljivi su ako se oduži da se to ispuni ili tako ne bude. A tražiš li nešto od nekoga, velika ih većina obeća na sav glas ali ih treba podsjećati i moliti više negoli samoga Boga. Kako su ljudi nelogični, u mjerilima prema sebi i drugima do sebe! (Tomislavgrad, 15. veljače 2012.)
Za kurvu i lopova svi su drugi takvi, samo su oni pošteni. A još kad se to dvoje sastavi u jednoj osobi, nitko joj nije ravan. A još kad te takva osoba iskoristi, pogazi obećanje i pokrade, vrhunac je svega! (Tomislavgrad, 17. veljače 2012.)
Kako je lijep osjećaj kada se sve namjeravano obavi, te se možeš slobodno i opušteno posvetiti onomu što razveseljuje!
U gradu sam slučajno susreo starijega čovjeka, s kojim se od prije poznajem, te smo ostali u razgovoru. Čudio sam se kako mu je svatko za nešto kriv, dok mu ništa i nitko ne valjaju. Pričao mi je kako se ljudi sada rijetko viđaju i posjećuju, dok i njega bližnji izbjegavaju dok ih je on prije posjećivao. Pomislih, kako i ne bi izbjegavali kad bi izgnjavio i gumenu patku?! Lijepo je druge susresti i podijeliti lijepe trenutke, ali sugovornici pokatkad nisu ni svjesni da svojom pričom i negativnim stavom, druge od sebe odbijaju! (Tomislavgrad, 17. kolovoza 2012.)
Bože - Oče naš, hvala Ti što nam svoju dobrotu pokazuješ u daru novoga dana i šansi da kao Tvoja ljubljena djeca, rastemo u dobru. Hvala na daru života, svemu što jesmo i imamo, dobrim i simpatičnim ljudima i prijateljima koje nam šalješ na životnom putu. Prikazujemo Ti sve one kojima smo dragi i koji su nam radost, ali i one kojima smo možda odbojni i u čijem se društvu možda ne osjećamo ugodno. Sve ih štiti, pomozi i blagoslovi, jer nas daruješ svojom prisutnošću i želiš da budemo dar jedni drugima. (Tomislavgrad, 21. 8. 2012.)
Među vrstama ljudi koji su nam na jedno vrijeme bili „prijatelji“, u životu se susrećemo i s onima koji nakon što ostvare svoj cilj i do nečega preko nas dođu, udalje se i postanu nam stranci. Takvi s nama više ne žele imati nikakve veze niti kontakta, što nas može začuditi da ima i takvih. Ipak, razlozi nam možda odmah nisu sasvim jasni, zašto se i s takvim ljudima na neko vrijeme susrećemo. Iako s njima ne ostajemo dugo povezani te brzo prođu kroz naš život, imaju ulogu da po njima izgrađujemo svoju osobnost i dobijemo vrijedno iskustvo. (Tomislavgrad, 22. kolovoza 2012.)
Većina ljudi ne podnosi ambroziju, a neki ljudi su poput ambrozije nepodnošljivi! (Tomislavgrad, 5. rujna 2012.)
Posvuda su oko nas kurvini, a još i Udbini sinovi?! (Tomislavgrad, 15. rujna 2012.)
Gledajući sada unatrag vidim i shvaćam, kako me Bog očuvao i izbavio iz mnogih životnih nevolja i neprilika, koje su mogle nastati. Hvala mu! (Tomislavgrad, 18. rujna 2012.)
Gotovo svako vrijeme ima ljude, koji su kraljevi riječi a prosjaci morala. Takvi nerijetko zavode mase ljudi njima obmanjujući, kako bi postigli svoje vlastite ciljeve i ostvarili uske probitke. (Tomislavgrad, 30. rujna 2012.)