"Budi drugačiji, budi Moj." bila je rečenica koju sam negdje između bezbroj redova pročitala u jednom Biblijskom tekstu. Tek kada sam pročitala cijeli tekst, misli su mi se nesvjesno vratile na nju. Zastala sam. Na prvi mah pomislila sam na nešto jednostavno. A onda se ona počela ponavljati u mojoj glavi. Što se više puta reprizirala riječ "jednostavno" sve manje sam razmišljala o jednostavnosti.

Poziv na različitost... Hmm..

Poziv da budeš drugačiji u svijetu istih, u svijetu kopija.. paaa, možda. Kad malo bolje razmislim, možda sam ga već prihvatila.

Nije mi dugo trebalo da ono "drugačiji" povežem s Framom. 

A onda najednom, u glavi mi se pojavila slika Crkvenog dvorišta zatvorenog kapijom... 

...nalazila sam se ispred nje. Oko mene su hodali ljudi. Ogromno mnoštvo prolazilo je pored kapije za koju sam se tada držala. Svatko je nešto pričao i nitko nije obraćao pozornost na Crkvu. Nitko da se prekriži ispred Božjeg doma. Psovalo se, pušilo, drogiralo.. I tako još dugo vremena. A onda su se počeli čuti jauci. Gledala sam okolo sebe i primjetila kako se još nekoliko mladih ljudi pokušava uhvatiti za kapiju, ali ih snažno povlači mnoštvo i ne mogu da se uhvate. Ne trude se previše i brzo odustanu, te nastave hodati s mnoštvom. Neki su se zakačili. I snažno se drže baš kao i ja. Od galame mnoštva ne možemo se baš dobro čuti ni vidjeti, ali osjećamo međusobnu prisutnost. 

U jednom trenutku kada se Crkvena kapija trebala otvoriti, mi koji smo se držali za nju morali smo ju pustit. Kako li je samo bilo teško. Upao si u mnoštvo i boli te svaka ona psovka i kletva, ali za njih si lud čovjek ako kažes da ne valja. Osjetiš se usamljenim, napuštenim i drugačijim. Srce ti se slama gledajući te ljude koji te uporno pokušavaju povući sa sobom, ali postoji nešto što ti daje snagu da ostaneš na mjestu gdje stojiš. 

Kada se kapija otvori uđeš u nju. Sva ona bol od maloprije nestane, nema više osjećaja usamljenosti. Ne čuje se više ni kletva ni psovka. Tu je tvoj mir i spas. Vidiš da ima još onakvih poput tebe koji se čvrsto drže za kapiju kad je ona zatvorena. Vidiš da nisi jedini. 

Šteta što u tu Crkvenu kapiju možeš ući samo jednom tjedno. Da. To je Frama. Poziv da budeš drugačiji. Poziv da te primjete u mnoštvu. Poziv da budeš primjer. Poziv da budeš Isusov. Teško je, ali nijedan put bez trnja nije pravi put. Usudi se biti petra drugačiji.

Petra Perić