Vjenčanje
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA SV. MIHOVILA ARKANĐELA - SAKRAMENTI
- Objavljeno Srijeda, 27 Travanj 2011 16:27
Osnovne informacije o vjenčanjima u našoj župi
Brak je ustanovljen od samoga Stvoritelja, kako za međusobnu pomoć supružnika u vjeri i ljubavi, tako i za odgoj djece rođene iz tog jedinstva, u obiteljskom zajedništvu. Sakrament ženidbe, jednako kao i drugi sakramenti, podjeljuje milost. Svetost obreda kršćanske ženidbe ovisi uvelike o našoj vlastitoj duhovnoj pripremi pa je za dostojanstvo crkvenog vjenčanja potrebno da budemo duhovno i fizički pripravni.
Neke napomene prije vjenčanja
-Vjenčanja se u našoj župi slave kroz cijelu godinu, osim svetih vremena došašća i korizme.
- Na sljedeće dane nema vjenčanja: Božić, Uskrs, Tijelovo, na dan proslave sv. Nikole Tavelića – druga nedjelja u srpnju, Svi Sveti, uočnica Velikoj Gospi i Velika Gospa, te Stara i Nova godina (31.12. i 1.1.).
- Satnice vjenčanja su u 14, 15, 16, 18 i 19 sati. U devetnici sv. Nikoli Taveliću zadnje vjenčanje može biti u 16 sati. Nedjeljom su vjenčanja u 14, 15, 16 i 19 sati. Na istom terminu može biti dva ili više vjenčanja. Svako vjenčanje treba se dogovoriti najmanje šest mjeseci prije u župnom uredu. Postupak za ženidbu - zaruke rade se isključivo i samo u našem župnom uredu. Na zaruke donijeti potvrde o završenom tečaju za brak i Krsni list (ne stariji od 6 mjeseci) – ako nije kršten/a u našoj župi, i da na Krsnom listu piše da je slobodnog stanja i datum krizme.
-Sakramentu vjenčanja potrebno je pristupiti čista srca i duše. Stoga se mladenci moraju ispovjediti prije sakramenta vjenčanja, a bilo bi lijepo da se ispovjede i svjedoci (kumovi), roditelji i obitelj.
- Ne priliči kasniti na vjenčanje pa je potrebno doći barem 10 minuta prije termina.
- Ukoliko želite da netko pjeva tijekom sakramenta vjenčanja onda treba dobro paziti da se izvode isključivo liturgijske pjesme, i o tome trebate obavijestiti svećenika.
-Bilo bi lijepo da mladenci sami izaberu nekoga iz kruga obitelji ili prijatelja tko će čitati na obredu vjenčanja.
-Crkvu uređuje časna sestra. Ukoliko želite, možete s njom dogovoriti darivanje oltarskog cvijeća.
- Treba paziti na pristojno odijevanje svatova, a posebno mladenke i kume.
-Mladenci i svjedoci (kumovi) za vrijeme obreda vjenčanja moraju biti trijezni! To znači da najmanje sat vremena prije početka obreda ne smiju konzumirati alkohol. U suprotnom je vjenčanje nevaljano, a svećenik će udaljiti mladence iz crkve.
Tijekom vjenčanja
-Upozorite svoje uzvanike da pobožno slave s vama svetu mise. Bez komentiranja, dobacivanja ili zviždanja. Nije dopušteno unositi u crkvu barjake i boce s alkoholom.
-U crkvi isključiti mobitele.
-Odmah po dolasku pred oltar kuma neka stavi prstenje na za njih predviđenu pliticu.
-Križ na koji polažete svoju zakletvu je naš dar mladencima. Dobro je upozoriti kuma da ne zaboravi ponijeti križ iz crkve.
-Blagoslov zaručničke svijeće ili recitiranje popratnih tekstova nisu prikladni ni liturgijski ni običajno, pa prema tome i ne pripadaju obredu vjenčanja.
- Trebate upozoriti fotografe da poštuju prostor oltara.
Nakon vjenčanja
-Nakon završnog blagoslova roditelji i kumovi mogu čestitati mladencima, nakon čega mladenci odmah s kumovima i svećenikom idu u Župni ured gdje potpisuju čin sklapanja ženidbe. Zatim se čestitanje može nastaviti u crkvenom dvorištu.
-Molimo za dostojanstveno i prikladno ponašanje oko crkve i na parkingu. Ni prije, ni za vrijeme, ni nakon vjenčanja nije dopušteno bacati latice cvijeća, papiriće ili rižu po mladencima, ni u crkvi ni izvan nje.
-Prema taksovniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine taksa za vjenčanje iznosi 100,00 KM. Mladenci taksu mogu platiti prigodom zaruka ili nakon potpisivanja sklapanja ženidbe. Ukoliko nisu u mogućnosti platiti onda se oslobađaju takse.
- U župi Duvno je od 1958., običaj da se tijekom slavlja sakramenta ženidbe prikuplja milostinja za održavanje i obnovu bazilike.
- Crkva je sveti prostor, stoga vjernici koji dođu na vjenčanje moraju paziti na doličnost odijevanja i ponašanja.
Iz KKC-a o sakramentu ŽENIDBE
(...)
DJEVIČANSTVO RADI KRALJEVSTVA
1618 Krist je središte svega kršćanskog života. Veza s njime prva je, ispred svih drugih, obiteljskih ili društvenih veza. Od samih početaka Crkve bilo je muškaraca i žena koji su se odricali velikoga bračnog dobra da bi slijedili “Jaganjca kamo god pođe” (Otk 14,4), da bi se bavili onim to je Gospodinovo i nastojali mu ugoditi, idu i ususret Zaručniku koji dolazi. Sam je Krist neke pozvao da ga slijede u takvu življenju kojemu je on uzor: Doista ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi Kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati (Mt 19,12).
1619 Djevičanstvo radi Kraljevstva nebeskoga rast je krsne milosti, moćan znak uzvišene prednosti veze s Kristom, žarkog iščekivanja njegova povratka, znak koji također podsjeća kako je ženidba stvarnost ovoga svijeta koji prolazi.
1620 Oboje, sakrament ženidbe i djevičanstvo radi Kraljevstva Bozjega, potječu od samoga Gospodina. On im daje smisao i udjeljuje milost potrebnu da se mogu živjeti u skladu s njegovom voljom. Poštovanje prema djevičanstvu radi Kraljevstva i kršćansko poimanje braka nerazdvojivi su i uzajamno se potkrepljuju: Tko ozloglašuje brak, zamračuje i slavu djevičanstva; tko ga hvali, umnaža divljenje koje pripada djevičanstvu (...) Doista, ono sto izgleda lijepim samo u usporedbi s nečim sto je ružno, ne moze biti uistinu lijepo; ono pak što je bolje od nečega to se dobrim smatra, zaista je ljepše u potpunom smislu.
II. Slavlje zenidbe (vjenčanje)
1621 U latinskom obredu, slavlje sakramenta ženidbe između dvoje katoličkih vjernika redovito biva pod misom iz razloga sto su svi sakramenti povezani s Kristovim vazmenim otajstvom. U Euharistiji se vrsi spomen-čin Novoga saveza, kojim se Krist zauvijek sjedinio s Crkvom, svojom ljubljenom zaručnicom, za koju je samoga sebe predao. Prikladno je, dakle, da mladenci zapečate pristanak uzajamnog darivanja prikazujući vlastite živote, sjedinjujući to prikazanje s prinosom Kristovim za Crkvu, prisutnim u euharistijskoj žrtvi, i primaju i pričest kako bi, imajući udjela u istome Tijelu i istoj Krvi Kristovoj, oni “tvorili samo jedno tijelo” u Kristu.
1622 “Kao sakramentalni čin posvećenja, liturgijsko ženidbeno slavlje (...) mora po sebi biti valjano, dostojno i plodonosno.” Stoga priliči da se budući supružnici pripreme na ženidbeno slavlje pristupajući sakramentu pokore.
1623 U latinskoj crkvi obično se drži da sami mladenci, kao služitelji Kristove milosti, uzajamno podjeljuju sakrament zenidbe izražavaju i pred Crkvom svoj pristanak. U istočnim liturgijama služitelj sakramenta (nazvanog “vjenčanje”) jest prezbiter ili biskup koji, nakon sto je primio uzajamni pristanak mladenaca, redom ovjenča mladenca i mladenku u znak ženidbenog saveza.
1624 Razlicite liturgije obiluju blagoslovnim molitvama i epiklezama koje od Boga zazivaju milost i blagoslov na novi par, napose na mladenku. U sakramentalnoj epiklezi mladenci primaju Duha Svetoga kao zajedništvo ljubavi Krista i Crkve. On je pečat njihova saveza, uvijek nuđeno vrelo njihove ljubavi, snaga u kojoj ce se njihova vjernost obnavljati.
(...)
Ukratko
1659 Kaže sveti Pavao: "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu (...) Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu" (Ef 5.32).
enidbenim savezom, muškarac i žena vezuju se u prisno zajedništvo života i ljubavi. Bog Stvoritelj zasnovao je ženidbu i vlastitim je zakonima opskrbio. Po svojoj naravi ženidba je određena za dobro ženidbenih drugova i za rađanje i odgoj djece. Među krštenima Krist Gospodin uzdignuo je ženidbu na dostojanstvo sakramenta.
1661 Sakrament ženidbe znak je sjedinjenja Krista i Crkve. Ženidbenim drugovima daje milost da se ljube onom ljubavlju kojom Krist ljubi Crkvu. Tako milost sakramenta usavršuje ljudsku supružničku ljubav, učvršćuje njihovo nerazrješivo jedinstvo i posvećuje ih na putu u vječni život.
1661 Ženidba se sklapa privolom ugovornih stranaka, sto znači voljom da se uzajamno i neopozivo daruju, da bi živjeli u savezu vjerne i plodne ljubavi.
1663 Budući da ženidbom bračni drugovi stupaju u jedno javno stanje života u Crkvi, prikladno je da sklapanje ženidbe bude javno, u okviru liturgijskog slavlja, u nazočnosti svećenika (ili ovlaštenog predstavnika Crkve), svjedokâ i vjerničke zajednice.
1664 Po naravi ženidba je bitno jedinstvena, nerazrješiva i otvorena plodnosti. Mnogoženstvo je nespojivo s jedinstvom ženidbe; razvod rastavlja ono sto je Bog sjedinio; odbacivanje plodnosti lišava bračni život njegova "najdragocjenijeg dara", djeteta.
1665 Novi brak rastavljenih, dok još živi zakoniti supružnik, protivi se Božjem naumu i zakonu, kako ih je Krist učio. Oni nisu od Crkve odijeljeni, ali ne smiju primati svetu pričest. Svoj će kršćanski život živjeti osobito odgajajući djecu u vjeri.
1666 Kršćanski je dom mjesto gdje djeca primaju prvi navještaj vjere. Zato se obitelj s pravom zove "domaća Crkva", zajednica milosti i molitve, škola ljudskih kreposti i kršćanske ljubavi.