Vinica u Marijanskom svetištu u Vepricu
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA VINICA - POVIJEST
- Objavljeno Utorak, 17 Srpanj 2012 09:04
( Utorak, 17. 7. 2012. – Don Ilija Drmić) Na spomendan Bezgrješnoga Srca Marijina 16. lipnja 2012. u 18 sati slavlje svete mise u Marijanskom svetištu u Vepricu kod Makarske predvodio je don Ilija Drmić, župnik župe Vinice u Duvanjskom dekanatu, biskupije Mostarsko-duvanjske.
Za vrijeme toga misnoga slavlja, na kojem se sabralo oko satotinjak vjernika iz Makraske i okolice a podrijetlom su iz Vinice, don Ilija je održao propovijed koja je u sebi objedinila tri teme: Dva velika i sveta Srca, Isusovo i Marijino, kucaju za sve nas i traže da mi vjernici ritam svojih srdaca uskladino s ritmom kucanja njihovih srdaca punih ljubavi. Uslijedio je govor o Likovnoj koloniji u Vinici koja se zbila od 11. do 13. svibnja 2012. u povodu Bleiburga i Križnih puteva hrvatskoga naroda kada su samo iz te župe Vinice stradala 192 Hrvata za našu domovinu i slobodu. Napokon riječ je bila o najnovijoj knjizi s naslovom Vinička bašćina, Župa Vinica u društvenom i crkvenom tisku (1961.-2011.) u poveznici s prethodne dvije knjige Župa Vinica i Jokanov slikopis, Slikarski opus Josipa Jokanas Šiške (1942.-1974.). Osim toga, ovaj je župnik zborio o župi koja se polagano preporađa poput ptice feniks unatoč činjenici da je od 1961. god. pa donedavno gotovo 90 % raseljena diljem BiH, Hrvatske, Europe i dalekoga svijeta.
Između ostaloga rekao je i ove riječi, što ih posebno ističemo: “U posljednje četiri i pol godine u ovoj župi je vrlo živo i sve je u znaku tvarne, stvarne i duhovne obnove. Mnogo je toga urađeno: putevi, seosko igralište, crkveno dvorište sa spomenikom u čast glagoljici i glagoljašima koji su u svoje vrijeme sijali sjeme hrvatske kulture na hrvatskom jeziku i hrvatskim pismenima, zatim spomenik s Oltarom života i nade u čast svima poginulima u našoj dugoj povijesti, a napose u Prvom svjetskom ratu (52), u Drugom svjetskom ratu (192) i u Domovinskom ratu (15), zatim otpočeta je temeljita obnova Hasanaginičine kule koja je od 1885. do 1981. god. služila kao Župni dvor, obnavljaju se groblja sa svojim crkvama i kapelicama od kojih je ona u središnjem viničkom groblju jedina očuvana stara crkva iz prijeturskih vremena na tome hercegbosanskom tlu... Prije četiri i pol godine nije bilo niti ijedne knjige o ovoj staroj i časnoj župi, a danas su već tri objelodanjene, a još su tri napisane i čekaju svoje objavljenje puku ove župe razasutu diljem ovoga veloga svijeta, a te su: Običaji, djelatosti i radinosti, molitvice i pjesme, zagonetke, pitalice i slično duhovno stvaralaštvo ovoga puka, zatim knjiga o glagoljašu don Jakovu Perkoviću (1767.-1836.) i Popis puka iz 1912. godine. Osim toga, tu je i župni list koji će otpočeti svoje življenje s naslovom Nova i stara Vinička bašćina.“ Da bi se sve ovo do kraja ostvarilo, što župnik don Ilija planira uraditi, potrebna je suradnja svih domaćih i odseljenih vjernika, što je znakom radosnoga življenja i stvaranja u ovo vrijeme progresivne recesije. I stoga je stigao s knjigama i slikama, simbolima Vinice, u ovo svetište da skupa s prisutnim pukom zahvali Bogu i Gospi na svim darovima i dobročinstvima što ih je Vinica, domaća i odseljena, primila i još uvijek ih radosno prima u svoja srca i njedra da bude širokogrudna i jedra za nova vremena i nove izazove.
Nakon ove svete mise u Vepricu i prezentacije knjiga s izložbom slika uslijedio je razgovor ugodni sa svima nazočnima, a potom su mnogi pozvali svoga svećenika da ih pohodi ako ne ovom prigodom, a onda nekom drugom. Te večeri našao se u kući obitelji Josipa Kovača koji je pola godine u Vinici i Makarskoj, a pola u Los Angelesu, te pripada među one drage odseljenike koji pokušavaju oduševiti sve za Vinicu i njezine čari što ih nosi iz djetinjstva.