Uz blagdan svete Klare

Detalji

Kategorija: DUHOVNOST - Meditacije

Objavljeno Subota, 11 Kolovoz 2012 14:52

( Subota, 11. 8. 2012. – Fra Petar Ljubičić) Danas završava Godina Svete Klare koja je počela prošle godine na Cvjetnicu. Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva.

Danas sveta Crkva slavi blagdan svete Klare djevice, koja se rodila 1193. u gradu Asizu u Italiji. Klara potječe od veoma bogatih roditelja, a posebno pobožnih kršćana. Otac joj se zvao Favoreneo, a majka joj se zvala Ortolana.

Roditelji su svoju kćerku Klaru dobro odgojili u kršćanskoj vjeri, zato je ona već svoga djetinjstva provodila pobožan život. Klara je po prirodi bila vrlo lijepa, nadarena djevojka, pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati. Međutim Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i za svoje redovničko zvanje.

Više puta je slušala propovijedi svetoga Franje utemeljitelja Franjevačkog reda, koji je također bio rodom iz Asiza. Po savjetima svetoga Franje odrekla se Klara svjetovnog života. Zatim je u noći na cvjetnu nedjelju pobjegla izvan grada Asiza u crkvu Porciunkulu, gdje ju je čekao sveti Franjo i njegova prva subraća. Ondje je svukla svjetovno odijelo i obukla smeđi habit, te se opasala pokorničkim pojasom. Tada ju je sveti Franjo smjestio u samostan kod časnih sestara benediktinki. Kad je rodbina Klarina saznala što je ona učinila, došli su k njoj da je milom ili silom vrate u svijet. Ali nisu to uspjeli ostvariti, tako su svi njihovi pokušaji bili uzaludni, jer Klaru ništa više na svijetu nije moglo rastaviti od svete službe Božje.

Zatim je Klara nakon petnaest dana svoga boravka u benediktinskom samostanu prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Agneza, pa je i nju sveti Franjo primio među redovnice. Sad je s Franjo imao dvije izabrane duše s kojima je mogao početi svoj novi red za žene. Popravivši crkvu svetoga Damjana, te je dobio od crkve jednu siromašnu kuću u koju je smjestio Klaru i Agnezu.

Uskoro se javilo mnogo djevojaka i žena svake dobi, koje su željele ići putem svete Klare i da provode pokornički život kao redovnice. Franjo je tada postavio Klaru za poglavaricu te redovničke zajednice, te ju je poučio da vazda živi u siromaštvu. Savjetovao ju je da bude sestrama dobrostiva i blaga, u nevoljama da ih tješi i svima svojim dobrim primjerom pokazuje put do kreposti. Ta duhovna ženska družba osnovana je od svetoga Franje Asiškoga, a prozvala se red Klarisa, jer nih je vodila sveta Klara.

Ta družba se brzo proširil po svem svijetu. Pravila su novog reda bila stroga. Klara je novi red vodila s velikom ljubavlju i razumijevanjem brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga, te je činila oštre vanjske pokore noseći na tijelu kostrijet, a u dane posta tri dana nedjeljno nije ništa jela.

A u ostale dane živjela je od kruha i vode. A njezina postelja bila je gola zemlja, spavala je dakle na golom tlu. Često bi noću ustajala i noćne sate provodila u molitvi i razmatranju. Klara je provodila pokornički život sve do svoje smrti, te je tako svojim pokorničkim i svetim životom služila za pri­mjer svojim sestrama u samostanu. U duši svete Klare koja je bila čista od svih zemaljskih misli i želja sjala je nepomućena nebeska svjetlost, svjetlost mudrosti i savjeta. Zato su mnoge osobe svakog staleža i dobi dolazile k njoj, da je pitaju kako bi trebale živjeti.

Klara je primila svakoga s najvećom ljubavlju, te je svakome rekla vrlo lijepo s malo riječi što treba činiti. Uza sve svoje dužnosti Klara je najradije boravila pred Presvetim oltarskim sakra­mentom, najmiliji su joj pohodi bili ondje. I svojim sestrama je živo preporučivala često klanjanje Isusu Kristu u presvetom Oltarskom sakra­mentu. Klara je uz posebnu pomoć Božju vodila prema redovničkom pravilu svoju redovničku zajednicu kroz pune četrdeset i dvije godine. A zatim je njezin život bio neprestana propovjed sestrama, te sjajno ogledalo za naslje­dovanje. Pa kad više nije mogla nikuda s kreveta zbog bolesti, šivala je i vezla od najljepšeg platna tjelesnike za svetu Hostiju i slala ih raznim crkvama.

Jednom su bezbožni Saraceni opsjedali Asiz te su htjeli osvojiti i samostan u kojem je živjela sveta Klare sa svojim sestrama. Već su se neki počeli uspinjati preko samostanskih zidova. Tada se u toj strašnoj nevolji redovnice, zajedno s majkom Klarom, utekoše pod okrilje najmoćnijeg zaštitnika – Isusa Krista. Sve sestre u najvećem strahu pobjegoše k bolesnoj majci Klari koja je bila posve mirna.

Klara se pobožno pomolila Bogu i dala dovesti na samostanska vrata noseći u svojim rukama pokaznicu s posvećenom hostijom.

Klara je čvrsto vjerovala da će odvratiti nesreću od svojih sestara pa je zato pred samostanska vrata donijela Presveti oltarski sakrament te kleknula pred njim. Slijedila je usrdna molitva: „O Bože, zar je moguće da će sve tvoje vjerne službenice doći u ruke nevjerne rulje. O spasi ih, Gospodine, spasi i mene s njima!“

Nakon te žarke i pouzdane molitve čuo se utješan glas: „Uvijek ćeš biti pod mojom zaštitom.“

I doista, vojnici koji su se u divljoj vici približavali samostanu počeli su toga trenutka bježati zbog nekog posebnog straha koji ih je obuzeo te je tako bio pošteđen i oslobođen grad Asiz i samostan svete Klare.

Sveta Klara je 40 godina provela u samostanu i napokon je došlo vrijeme da se preseli svom nebeskom Zaručniku. Primivši svete sakramente blago je preminula u Gospodinu 1253. godine u 60. godini svoga života. Tijelo joj je pokopano u crkvi njezinih sestara Klarisa u Asizu.

Oduševila nas sv. Klara za revno čekanje Isusa u presv. ol. sakramentu.

• < Prethodno
• Slijedeće >