Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Molitvene zajednice

molitva   BIBLIJSKO-MOLITVENA ZAJEDNICA

    U našoj se župi u Tomislavgradu redovito održavaju Biblijsko-molitveno-meditativni susreti s Božjom riječi, nedjeljnih liturgijskih čitanja uz meditativnu glazbu, šutnju i razgovor. Sastajemo se četvrtkom u velikoj samostanskoj dvorani i kapelici s početkom u 18 sati. Biblijske susrete kombiniramo s molitvom krunice, razmatranjima i drugim pobožnostima uz duhovno-crkvene pjesme u skladu s crkveno-liturgijskim vremenom.

Opširnije...

Povijest Župe

tg - crkva 3Danas je župa Tomislavgrad središnja i najveća župa Duvanjskog dekanata. Nastala je 1828. godine podjelom drevne župe Duvno sa sjedištem u Seonici. Granica između župa išla je crtom od Kovača na Mandinu gradinu.  
Najprije su župnici stanovali u selu Mokronogama, pa se i župa tako nazivala. Od 1861. sjedište je u Tomislavgradu, na položaju iznad današnje pravoslavne crkve. Tu župnici stanuju sve do izgradnje samostana 1940. Prva crkva sagrađena je uz staru župnu kuću (1861-65). Veličanstvena bazilika u Tomislavgradu građena je više od petnaest godina (1924-1940) pod vodstvom župnika fra Mije Čuića. Građena je u povodu 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava (925 – 1925), za kojega se držalo da je 925. okrunjen na Duvanjskom polju.
U izgradnji je sudjelovao hrvatski narod iz Domovine i svijeta. Crkva i samostan teško su oštećeni tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon toga su obnavljani: najprije osnovna zaštita i obnova 1957., a onda temeljita obnova i crkve i samostana od 1980. do 1987.
Župi pripadaju naselja: Tomislavgrad, Srđani, Oplećani, Vedašić, Letka, Sarajlije, Kuk, Luk, Mokronoge, Eminovo Selo, Buhovo, Blažuj, Kolo, Podgaj, Jošanica, Stipanjići, Kovači i Tubolja. Danas u župi živi oko 8500 katolika.

Fotogalerija: 



Filijalne crkve

 STIPANIĆI

 

slike upnih crkava 055Zbog udaljenosti od župne crkve u Tomislavgradu župljani iz sela Stipanića i Jošanice odlučili su izgraditi filijalnu crkvu koja bi im bila bliža i dostupnija. Crkva se nalazi u Stipanićima, odmah do magistralne ceste Tomislavgrad – Split. Radovi su započeli 1970., a crkva je u potpunosti dovršena kroz sljedeće dvije godine. Blagoslovljena je 7. siječnja 1973. Od tada se u crkvi redovito slave nedjeljne i blagdanske mise, a također i listopadske i svibanjske pobožnosti. Konačno je uz crkvu 1982. godine dograđen i lijep zvonik.  Zvono je elektrificirano, a godine 1986. promijenjen je i krov na crkvi: postavljen je novi, bakreni krov.
Prije desetak godina, pod vodstvom fra Ljube Čuture,  filijalna crkva u Stipanićima je obnovljena iznutra, obložena kamenom, oltar i prezbiterij su prošireni te je uvedeno centra lno grijanje. Sada je crkva u Stipanićima  ugodan prostor za molitvu i pastoralne aktivnosti.
Dolaskom fra Velimira Bagavca obnovljeno je liturgijsko ruho i posuđe te napravljen novi drenažni sustav oko crkve.

 

Fotogalerija:

KOVAČI

slike upnih crkava 045Počev od 1973.  žitelji Kovača i Tubolje počeli su tražiti pogodnu lokaciju za vlastitu crkvu. Razlog je također bila prevelika udaljenost od župne crkve. Na kraju je pronađen vrlo lijep položaj s desne strane ceste Kovači- Tubolja, uz samu rijeku Šujicu. Crkva je sklonjena od buke i prometa, a ujedno jasno uočljiva. Zemljište su darovale tri obitelji Perković. Radovi na crkvi započeli su u svibnju 1976. Najprije je minirano i poravnato neravno kamenito zemljište, a potom i betonirani temelji. Crkva je jedno malo, ali  uspješno zdanje: prirodno se uklapa u brdo i kuk iznad nje. Plan crkve izradio je arhitekt fra Pio Nuić, a isti je kao i onaj na groblju sv. Ive u Roškom Polju. Radovi na crkvi završeni su tijekom 1976. godine. Nakon toga, 1979. limeni krov je zamijenjen bakrenim. No, ni taj nije bio duga vijeka jer je u siječnju  1986. godine snažni vjetar odnio krov s crkve. Iste godine je postavljen novi. Godine 1996. uređeno je crkveno dvorište  s parkiralištem kao jedan lijep i funkcionalan prostor ispred crkve koji crkvi daje dodatnu ljepotu. Crkva je posvećena Prečistom Srcu Marijinu.

 

 

Fotogalerija:

 

ŠIROKOVAC

Konačno sirokovac1su se na izgradnju svoje područne crkve odlučili i žitelji udaljenih sela Mokronoga, Sarajlija, Kuka i Luga. Crkva je izgrađena na vrlo zanimljivoj lokaciji, po kojoj se i redovito naziva „ crkva na Širokovcu“. Radovi su započeli 1990., nakon što je prethodne godine nacrt za crkvu izgradio slovenski arhitekt Franc Kvaternik. Crkva je izgrađena i pokrivena kroz 1990. i 1991. Rat je prekinuo daljnju izgradnju. U takvom stanju, bez vrata i prozora, crkva je ostala kroz nekoliko sljedećih godina. Kroz to vrijeme misa se slavila u podrumskim prostorijama. Godine 1995. Nastavljeni su krovni radovi te je na crkvu postavljen bakreni krov. U crkvi su postavljene rabljene klupe iz župne crkve  pa se mise u crkvi slave od 1995. Kroz 1996. crkva je izvana ožbukana , a u sljedećim se godinama nastavilo s uređenjem; žaluzine za zvoniku, priključena električna struja i ozvučena crkva. Crkva je svečano blagoslovljena u jubilarnoj 2000. godini te posvećena Gospi Kraljici Hrvata, „ da crkva Gospe Kraljice Hrvata, sa obronaka Ljubuše, s uzvisine Širokovca, zakriljuje čitavo duvanjsko polje, a gospa Kraljica da svojim zagovorom i blagoslovom prati, čuva i štiti ovaj kraj i čitavi nam hrvatski dom i narod.

U novije vrijeme, pod vodstvom fra Velimira Bagavca, na crkvi  i dvoranama su  izmijenjeni svi otvori, a još se planira i uređenje stubišta ispred crkve.

Fotogalerija:

Izgradnja Bazilike

bazilika tg 1938.aGenijalni duvanjski župnik fra Mijo Čuić zacijelo je dugo u glavi nosio ideju o jednoj veličanstvenoj crkvi u Županjcu, koja bi zamijenila staru i neuglednu crkvu „skladište“. Ali je isto tako bio svjestan da siromašni duvanjski puk vlastitim sredstvima nikada ne bi uspio izgraditi tako veličanstven hram. Znao je stoga da mora angažirati što širi krug ljudi i prijatelja kako bi ideja  uspjela. Nije se boljeg povoda moglo naći od predstojeće proslave 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava( tada se općenito u povijesnoj znanosti, a pogotovo među pukom, držalo da se na Duvanjskom polju 925. godine krunio kralj Tomislav). I doista je fra Miji uspjelo pokrenuti cjelokupnu hrvatsku i crkvenu i nacionalnu javnost da se uključi u taj pothvat. Veliki podupiratelji bili su, među ostalima, zagrebački nadbiskup Bauer, veleindustijalac Milan Prpić, članovi Društva hrvatskog zmaja, drugi biskupi, franjevačka uprava i drugi franjevci. Sam je fra Mijo išao priloge skupljati od naših ljudi u Americi, a nije izostao ni dar jugoslavenskog kralja Aleksandra. Nacrt bazilike i samostana izradio je zagrebački aritekt ing. Stjepan Podhorski bez ikakve novčane naknade. Još  tijekom krvavoga rata, g. 1917. fra Mijo je u Duvnu osnovao Odbor za izgadnju crkve, kojem je čitavo vrijeme  bio predsjednikom i glavnim pokretačem svih akcija. Još 30. siječnja 1917. odbor je hrvatskom narodu uputio svoj Proglas u kojem sve obavješćuje da je u povodu 1000. obljetnice krunidbe kralaj Tomislava hrvatski narod u Duvnu odlučio „ da umjesto ikakva druga spomenika sagradi u Duvnu Spomen – crkvu sa Tomislavovim domom, koja će biti trajni spomenik i vidljiviji zalog sretnije budućnosti“. Odbor moli sve Hrvate „ da svaki prinese svoj darak na uspomenu naše narodne slave i moći“. Temeljni kamen za duvanjsku baziliku postavljen je 8. srpnja 1924. Temelje je blagoslovio mostarski biskup fra Alojzije Mišić uz sudjelovanje banjalučkog biskupa fra Joze Garića i izaslanika svih hrvatskih biskupa. Bio je to veličasnstveni događaj na Duvanjskom polju. Za tu prigodu u Duvno je stiglo i izaslanstvo Braće hrvatskog zmaja, koji su bili glavni pokrovitelji izgradnje bazilike. Radovi na bazilici započeli su u travnju 1925. godine prema nacrtu ing. Podhorskog. Crkva je imala oblik starohrvatske bazilike ( Nin, Solin), samo puno većih dimenzija. Zidana je od domaćeg kamena izvađenog u kamenolomu Kologaju. Kamenje je oblikovano u lijepe kamene blokove. Vanjski izgled crkve je doista monumentalan: ima izgled pravilnoga križa, a iznad križišta se izdiže prelijepa okrugla kupola. Duga je 38 metara, a cijela je građena od klesanog kamena. Crkva je građena punih 15 godina, teško i mučno, ali ustrajno. Godine 1930. bila je sagrađena do krova, a 1939. izvana potpuno dovršena. Bit će blagoslovljena tek 29. rujna 1940. ( na Miholjdan) zajedno sa samostanom od biskupa mostarskog Mišića.

Zaštitnici bazilike su sv. Ćiril i Metoda, a suzaštitnik sv. Nikola Tavelić. Vanjski su radovi do tada bili potpuno završeni, a unutarnje je tek trebalo dovršiti. Unutrašnjost se nije imala kad dovršavati: uskoro je počeo strašni i okrutni rat. Prelijepa, tek sagrađena crkva, bila je, zajedno sa samostanom, vrlo teško oštećena u bombardiranju 16. listopada 1944. Bila je u strašnom stanju. Progonjeni fratri te osiromašeni i preplašeni puk nisu imali ama baš nikakve mogućnosti prići obnovi duvanjske ljepotice. Tako je kroz sljedećih više od deset godina crkva kao strašilo zjapila, izložena duvanjskim zimama, snjegovima i kišama, koje su je sve više uništavale. Bazilika se obnavljala u dva navrata. Najprije je obnovljeno ono što je bilo nužno 1957. , a onda sedamdesetih godina prošlog stoljeća je poduzeta temljita obnova Bazilike.