Zlatni jubilej Rašeljaka
- Detalji
- Kategorija: ŽUPA RAŠELJKE - DOGAĐANJA
- Objavljeno Petak, 18 Svibanj 2012 10:44
(Petak, 18. 5. 2012. - Don Ilija Drmić) Župa sv. Franje u Rašeljkama, čija su sela bila u sastavu Vinice do 1934. god., proslavila je 12. kolovoza 1984. zlatni jubilej, tj. 50. obljetnicu postojanja, zatim Župni euharistijski kongres i župnik don Cvitan Radišić svoju Zlatnu misu.
Misno slavlje predvodio je biskup Pavao Žanić, a u koncelebraciji su sudjelovala dvanaestorica svećenika među kojima su bili svećenici rodom iz ove župe. Osim njih na slavlju je bilo prisutno 30 svećenika iz naših dviju biskupija i susjedne Splitsko-makarske nadbiskupije. Više njih ispovijedalo je puk u crkvi i u hladovini visokih jela, čempresa i borova. Na ovome nesvakidašnjem slavlju sabralo se preko 1000 vjernika. Uglavnom su to vjernici ove župe, odseljenici u razne krajeve domovine, te hodočasnici iz okolnih buškoblatskih župa: Podhuma, Prisoja, Grabovice, Vinice, Roška Polja, Aržana, Tijarice, Voštana i dr.
Duhovna priprema. Za ovu proslavu župna zajednica spremala se dulje vrijeme, a kao bliža priprava bila je sedmodnevna duhovna obnova od 4. do 11. kolovoza, koju je predvodio o. Vladimir Pribanić, D. I. Sve se odvijalo u okviru večernjih svetih misa. Posebno su bile zanimljive propovijedi u kojima je naglasak bio na štovanju Srca Isusova i Srca Marijina, kao i na kulturi života i ljubavi što proizlazi iz toga štovanja, te o Apostolatu molitve na što su pozvani svi vjernici i krštenici kako bismo po molitvi rasli u duhu, bili zdravi i spremni za velika djela djelotvorne ljubavi. Narod ove župe dobrano se odazvao na ovaj duhovni preporod kako bi svom dušom i srcem mogao slaviti Boga koji je vodio povijest i davao snagu za život ove župne zajednice. Župnik je rekao da je voditelj dao sve od sebe “usađujući Božju riječ u dušu naroda“, koja će uroditi obilatim duhovnim plodovima.
Dan svečanoga slavlja. Glavno slavlje dana otvorio je svojim pozdravnim govorom župnik domaćin i zlatomisnik don Cvitan, rodom iz župe Grljevići kod Ljubuškoga. Pozdravio je najprije biskupa Pavla Žanića, dvojicu provincijala: o. Marka Matića, D. I., provincijala isusovaca rodom iz Liskovače, i o. Jakova Mamića, provincijala karmelićana rodom sa Zidina, zatim voditelja duhovne obnove, ostale svećenike, časne sestre i sve vjernike i hodočasnike. Zaželio je svima da taj dan provedu u dubokoj vjeri i ljubavi prema Bogu i svome zajedništvu u ovom lijepom djeliću buškoblatskoga kraja. Završivši župnik svoj pozdrav, pročitao je Miše Renić kratku povijest župe Rašeljke, a nakon njegova govora izveli su tri djevojke i jedan mladić recital pod nazivom Sretan je ovaj narod koji je napisao student Jakov Čirko iz Rašeljaka.
Po završetku pozdrava i prigodnoga programa otpočela je svečana sveta misa. Biskup je u svojoj propovijedi izrazio radost zbog prisutnosti u ovom kraju i narodu. Istaknuo je svjetlo i svjetionik, tj. Isusa Krista kojega su se držali vjernici tijekom svoje burne povijesti kroz 13. stoljeća kršćanstva. Upozorio je na sve opasnosti koje vrebaju na vjeru i pozvao sve prisutne da se uvijek drže vječnoga svjetla koje ne prolazi. Potom se osvrnuo na 50. obljetnicu župe, pa je rekao: “Tko bi mogao izbrojiti sva ona dobra, koja vam je Bog dao kroz ovih 50 godina i još prije toga po svećenicima i redovnicima franjevcima, zatim po ovim zadnjima koji se mogu nazvati osnivačima župe počevši od don Mirka Iličića pa do don Cvitana koji evo slavi svoj zlatni jubilej misništva, svoju Zlatnu misu? Teško je to izbrojiti. Teško je to i zamisliti. Sve je to bilo pomaganje ovome kršćanskom i hrvatskom puku da ne pođe onim putem prema nizbrdici, nego da se drži one jasne i svjetlom obasjane staze koja vodi Isusu Kristu... Župa Rašeljke je prava kršćanska župa koja živi životom Božjim, u kojoj je Bog prisutan... Ova župa dala je Crkvi 12 živućih svećenika, 20 časnih sestara. Možda je ovo jedan od najboljih pokazatelja Božje prisutnosti u ovoj župi...“ Potom je biskup govorio da je jedini lijek čovjeku Isus Krist koji je Kruh života i da se jedino s njime može graditi budućnost osobe, obitelji, naroda, svijeta.
Mladi vjernici su imali molitvu vjernika i prinos darova. Sami su sastavili tekstove koji su odraz njihove vjere i ljubavi prema Kristu i Crkvi, te prema svome hrvatskom narodu koji je zaljubljen u ovo svoje sveto tlo makar ga seobama privremeno napuštaju, ali ga uvijek nose u svojim srcima i mislima sa željom da mu pomognu u razvoju i napretku.
Za vrijeme obreda svete pričesti mnogi vjernici, duhovno obnovljeni, pričestili su se Kruhom života, a svi su se duhovno s njime sjedinili kako ih je naučio p. Pribanić.
Slavlje je uzveličao svojim pjevanjem Mješoviti katedralni zbor Marija iz Mostara pod vodstvom don Nike Luburića, koji je župnik don Cvitan pozvao za ovu zgodu. Pjevači su se ugodno osjećali u ovom kraju i među ovim narodom kojemu u ovoj župi nije strano crkveno pjevanje zahvaljujući svećenicima koji su ga njegovali. Pohodili su nakratko i susjednu župu Grabovicu od koje su se Rašeljke odcijepile i pripojile novoosnovanoj Vinici 1885. god.
Svečanost župe završena je procesijom s Presvetim Oltarskim Sakramentom, pred kojim se župa pod vodstvom svoga biskupa i župnika don Cvitana posvetila Srcu Isusovu i Marijinu. Uvod u ovu posvetu obavio je o. Vladimir.
Ručak za uzvanike i goste. Poslije svete mise upriličen je ručak u obližnjoj šumi za sve svećenike, časne sestre, bogoslove, sjemeništarce, vjernike župe i druge uzvanike i goste. Zdravice i čestitke župniku, župljanima i svima prisutnima izrekli su: biskup Pavao, o. Marko Matić, o. Jakov Mamić, zatim župnik iz Vinice don Ante Ivančić Bikić jer je do 1934. god. sadašnja župa Rašeljke bila u sastavu župe Rođenja Marijina u Vinici, u ime svih svećenika župe Rašeljke don Marko Lukač, vlč. don Franjo Udovičić rodom iz Rašeljaka a sada župnik u Podravskoj Slatini, don Petar Vuletić, don Jozo Blažević, fra Jozo Matić i don Cvitan. Narod je blagovao u hladovini dok su nabrojani govornici govorili osvrćući se na pojedine isječke povijesti župe, te života slavljenika don Cvitana koji je izrekao zahvale Bogu i svima, posebice onima koji su najviše radili u pripremi ovoga slavlja.
Kratka povijest. Župa Rašeljke osnovana je 1934. god. odcjepljenjem od Vinice i u njezin sastav ušla su sljedeća sela: Prisika (dio), Liskovača, Renići, Kazaginac, Kurtovina, Galići i Rašeljke. Crkvu sv. Franje Asiškog sagradio je s pukom don Mirko Mile Iličić od 1937. do 1939. god. Lik ovoga svećenika narod je dobro zapamtio, a često su ga spominjali i govornici za vrijeme svečanoga ručka, govoreći da je bio duhovni preporoditelj ovoga naroda. Njegovao je klanjanja i meditacije pred Euharistijskim Kristom, što je narod veoma dobro zapamtio. Osobno je vrlo često klečao u crkvi i molio potičući svojim primjerom da i njegovi vjernici to isto čine u dubokoj vjeri. On je nakon Drugoga svjetskog rata držao sve buškoblatske župe koje su tada bile vrlo brojne narodom, a ostale su bez svojih župnika, pa tako i Vinicu koja nije imala svoga župnika od 1945. do 1954. kada dolazi za župnika don Marko Perić. Župni dvor sagrađen je 1935. god. Tijekom vremena je obnavljan kao i crkva. Na području župe nalaze se dvije kapelice: u Liskovači sv. Mihovila i u Kazagincu sv. Ivana Krstitelja, koju je podigao odseljenik iz župe Rašeljke u Petrovaradin Boško Renić, zet Bože Ćurkovića i Jele r. Breklao.[1] Na terenu župe ima više grobalja i nekropola od kojih je najpoznatija ona na Igličiću iz 12./13. st. Na jednome stećku nalazi se prastari kršćanski križ zvani svastika, kukasti križ ili Tomin križ. Danas župa broji oko 1000 vjernika. Mnogi su se u posljednjih 20-ak godina odselili u razne krajeve domovine: Zagreb, Split, Kaštela, Bjelovar, Đakovo i drugdje, a ima ih i u prekooceanskim zemljama.[2]
[1] Razgovor sa stopetogodišnjakinjom Jelom Ćurković r. Brekalo objavio je 1971. god. za list Naša ognjišta tadašnji župnik don Vinko Majić, a nalazi se na samom početku ove knjige.
[2] Ovdje donosimo i ovaj tekst o 50. obljetnici župe Rašeljke: Ilija Drmić, Crkvi na kamenu, 8-9/1984., str. 4-5, s fotografijom; Isti, Putopisna darovnica, str. 62-64. Razlog objavljivanja u ovoj knjizi jest taj što je ova župa sa svojim selima odcijepljena od Vinice i što je, dakle, od 1885. do 1934. god. činila s njom jedinstvo. Ovdje se mora izreći određeni osjećaj povezanosti koji se nije nikada ni ugasio, jer vjernicima Vinice je drago što su vjernici Rašeljaka napredovali kako duhovno, tako i u smislu izgradnje važnih crkvenih objekata, upravo kao što bi trebalo biti drago vjernicima Roškoga Polja što su župljani Vinice rasli u duhu i svim kršćanskim i hrvatskim vrijednostima od odcjepljenja 1885. god. od župe Roko Polje. To je naša kršćanska, katolička i hrvatska solidarnost i razumijevanje. O povijesti župe Rašeljke napisao je knjigu mr. don Jozo Čirko s naslovom Župa Rašeljke 1934.-2004., Mostar 2004. U njoj je iscrpno ispisana povijest župe, opisana duhovna zvanja, župnici i kapelani, gradnje, obnove, donesene statistike, popis poginulih hrvatskih vojnika u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu i dr.