Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/352-091 || 352-447

Fax: +387(0)34/352-808

Uredovno radno vrijeme radnim danom: 8:00-12:00 i 15:00-18:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Kovači i Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Nekoliko duhovnih misli na početku milosnog vremena Korizme: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“

ispovijed( Srijeda, 13. 2. 2013. – Fra Petar Ljubičić) Korizmeno vrijeme je vrijeme milosti i spasenja, vrijeme obraćenja i molitve, vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga.

Korizma je vrijeme, u kojem pokušavamo intenzivnije steći dobre navike a osloboditi se onih loših. Poneki već odustaju i prije nego što započnu. Ovo vrijeme je vrijeme milosti i daje nam snage da ne odustajemo.

Vrijeme korizme ne znači samo manje jesti i piti, uopće manje zahtijevati i trošiti za sebe.

Smisao je: Trebamo postati slobodni i zdravi; pronaći samoga sebe; uvježbati i ostvariti ono, što smo po krštenju postali: novi ljudi, djeca Božja u kojima se očituje Krist.

Ovo milosno vrijeme pokore uvodi nas dublje u tajnu grijeha i spasenja. Najveća zapreka na putu prema Bogu jest grijeh, grijeh kao svijesno odvraćanje od Boga, kao svijesno Bogu reći „ne“.

Naš se pogled treba usmjeriti prema Kristu, naša molitva trebala bi postati redovitija i iz srca, naša ljubav prema bližnjemu revnija, naš način života iskreniji.

Sveti Pavao nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2)

Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka!

Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat - ne samo za ljude Korinta, nego i za vas i za mene - danas. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svijestan toga i za to se odlučiti!

Obraćenje je temeljna poruka Novoga zavjeta. Markovo evanđelje započinje upravo pozivom na obraćenje: "Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje! Obratitie se i vjerujte evanđelju!" (Mk 1,15). U ovim riječima je čitavo Evanđelje, sav naš kršćanski život, smisao i sadržaj našega kršćanstva, naše korizme.

„Ispunilo se vrijeme“, vrijeme iščkivanja i čežnje je isteklo, a došlo je vrijeme ispunjenja svih proroštava i ljudskih nadanja.

„Božje kraljevstvo“ tj. ljubav, dobrota, pravda, milosrđe, mir, radost, sreća je ovdje, na dohvat ruke. Bog tako reći, po svom Sinu uzima sve u svoje ruke. Dolaskom Isusovim i njegovim djelovanjem nama se otvorilo nebo, vječno Božje Kraljevstvo. Može se reći da je Isusovim dolaskom već započela vječnost. I mi živimo za vječnost

"Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Evanđelju)!" Potrebno je ispuniti dva uvjeta da bi došli u Božje kraljevstvo: to je obraćenje i vjera.

Obratite se! To su bile Isusove prve riječi. On ih i nama upravlja: Obratite se – razmislite o svome životu! Okrenite se k meni! Promijenite se! Shvatite što je najvažnije u životu! Postavite nove ciljeve! To je izazov ovoga trenutka.

Obraćenje je milost koja nam pomaže da stalno živimo s Bogom. To je milost kojoj uvijek prethodi Božji zov. Obraćenje je odgovor raskajanoga srca na Božji poziv, na poti­caje milosti.

Mogli bi reći da je obraćenje milosni osjećaj da je Bog tu, da me voli i da me želi učiniti vječno sretnim.

Obraćenje je čvrsto uvjerenje da je Bogu moguće mijenjati nas, makar se ne znam kako udaljili od njega i makar ne znam kako bili grješni. Bogu je moguće nas spasiti. Istina, on to ne čini bez nas.

Obratiti se znači dopustiti Isusu Kristu da nas posve zahvati snagom svoje milosti. To znači prepustiti se potpuno njemu, sav mu svoj život darovati, u svemu se oslanjati na njega. To znači Isusa izabrati kao svoga učitelja i Spasitelja. Njega uvijek slušati i njega na životnom putu slijediti.

Bit je obraćenja u tom da postanemo svjesni svoga grijeha, da ga iskreno priznamo i za nj se pokajemo. Obraćenje je u napuštanju sebičnosti i svakoga drugog grijeha, odričući se zloga i svih svojih grješnih prohtjeva a u prihvaćanju ljubavi, u darivanju sebe.

Grijehom otkazujemo poslušnost Bogu, odbacujemo ga i kidamo ljubav. Obraćenjem se vraćamo Bogu. Njemu se darujemo, njegovu riječ primamo i slušamo, a time prihvaćamo ono svjetlo koje nam Bog daje. To znači mijenjati sebe, svoj put, svoje ponašanje, svoj život.

Kad smo se iskreno za sve pokajali, dobivamo u ispovijedi oproštenje i milost da se mijenjamo, postajemo bolji, pravedniji, iskreniji, pošteniji, savršeniji, svetiji, sretniji...

Tako počinjemo živjeti novim životom, snagom milosti Božje.

Obratiti se znači uvijek tražiti Boga i uvijek iznova se njemu vraćati nakon duga lutanja ovom suznom dolinom. Zato nije obraćenje posao jednoga trenutka, nego trajno raspoloženje, trajan hod u živoj vjeri k Bogu...

Obratiti se znači spoznati da Bog postoji i shvatiti da nam je on najvažniji u životu. To znači da čovjekov život tek tada ima smisla ako je on u skladu s onim planom koji Bog ima s njim. Božji plan za čovjeka je: da upozna Boga, da ga svim bićem uzljubi, da mu se potpuno preda i radosno služi da bi postao savršen i svet. Bog tada ispunja čovjekovo srce savršenom radošću, istinskim mirom i duhovnim zadovoljstvom. Čovjek se tada osjeća spašenim.

Obratiti se znači odgovoriti čitavim bićem na poziv Božji i učiniti dobar izbor, tj. upraviti svoj život onim pravcem koji nam je Isus zacrtao. To znači osloboditi se svake privlačnosti zemaljskih dobara koja nas ovdje i sada žele zarobiti: valja se odlučno okrenuti prema Bogu, odnosno raskinuti okove isprazne slave, zavisti, privlačnosti lakoga dobitka i bogatstva i veliko­dušno slijediti Krista želeći u svemu ispuniti volju Božju.

Iako je obraćenje milost, ono od nas traži veliki trud i muku. Moramo se obnavljati u dubini svoga srca i onda nastupa unutarnja promjena. Potrebno je svakodnevno zalaganje koje ima vječnu vrijednost ako ga obilježimo znakom ljubavi: ljubavi prema Bogu, ljubeći ga iznad svega i ljubavi prema braći i ses­trama, služeći im.

Obratiti se znači ispuniti svoja krsna obećanja: odbaciti grijeh i živjeti životom djece Božje. Pozvani smo da se svaki dan, svakoga trenutka obraćamo i da srcem i čitavim bićem sve više i više prijanjamo uz Boga. To je nasušna potreba svakoga dana. Najsvetija naša obveza i dužnost.

Konačno recimo da obraćenje nije ništa drugo nego život po Božjoj volji.

"Budi volja tvoja" naša je svakodnevna molitva. Ona nam najbolje pomaže da se obraćamo i da se nikada na tom putu ne umorimo.

Po milosti obraćenja, mijenja se naše srce sklono zlu. To je promjena načina mišljenja i osjećanja. Promjena života i srca, duše i pameti.

Obraćenje je uvjet za svaki duhovni život, za svetost. Bez obra­ćenja nema duhovnoga rasta i svetosti, istinske vjere i prave ljubavi, nema vrhunskoga, osvjedočenoga vjernika.

Ako shvatimo da je bit obraćenja u svijesti vlastite ovisno­sti o Bogu, onda ćemo shvatiti i to da obraćenje nije samo trenutni doživljaj, nego da je to proces koji traje čitav život. Taj poziv stal­no odjekuje u našim ušima.

Pitanje je: uzimam li ozbiljno taj poziv? Pobuđuje li on u meni želju da mijenjam svoj život i tako posta­jem sličniji Isusu? To znači uvijek se nanovo moramo obraćati, u svakom trenutku života moramo se pitati: gdje je Bog u našem životu i što on za nas znači?

Svi smo ponekad u napasti da se pitamo: kad će jednom završiti proces obraćenja? Kad ćemo se mi kršćani-katolici moći opustiti, odložiti svoj križ i uživati ovaj život?

To je napast koja želi zakočiti proces obraćenja, a obraćenje nikada nije završeno; duhovni trud treba nastaviti i nikada se ne umoriti, jer model prema kojemu želimo izgraditi svoj život je Krist i njegovo savršenstvo.

Potrebno je biti "zahvaćen od Isusa Krista", kako kaže sv. Pavao. Zato je potrebno da ga svatko sretne: svatko mora imati svoj put u Damask. Svakome koji ga u pravoj vjeri i iskrenosti srca traži, Krist se objavljuje svojim svjetlom, svojom dobrotom i ljubavlju. Dobiva milost da počne živjeti novim životom.

Od trenutka kad je čovjek zahvaćen od Isusa Krista, sve drugo gubi svaku vrijednost. Ništa više ne vrijedi ako nije Krist. Običaji, udobnost, karijera, sve vrste uživanja, sve je to apostol spreman napustiti da bi išao stopama Kristovim, da bi se njemu suobličio (postao sličan). Samo tako kršćanin može ostvariti svoj pravi identitet: kršćanin-katolik je drugi Krist.

Istinski pravi kršćanin, obraćen, zahvaćen Isusom Kristom ponašat će se u životu poput Krista, tj. bit će pun milosrđa i spre­man na praštanje, znajući da je sam po sebi slab čovjek, a samo je velik i jak u Kristu, Spasitelju.

Isus nas zato stalno poziva na obraćenje. Čak kaže: "Ako se ne obratite, svi ćete izginuti!" (Lk 13,5). To je doista stroga opomena! Isus se ne šali. Vrijeme brzo prolazi, a vječnost se približava. Mislimo na to! Svi se mi često zavaravamo misleći kako ima još vremena. Nije mudro odlagati svoje obraćenje i zatvarati svoje uši pred pozivom Božjim. Nemojmo iskušavati Božju strpljivost.

Ne zaboravimo da je bitna poruka kršćanstva da je po utjelov­ljenju Bog došao ususret čovjeku u Isusu Kristu. Isus Krist nas je toliko ljubio da je na sebe uzeo sve naše slabosti i grijehe i za njih dao zadovoljštinu Bogu umirući na križu. On je uskrsnuo treći dan i time pobijedio svaku smrt, patnju, grijeh i zloga. Stoga svaki onaj, koji se obrati i povjeruje u ovu istinu, prelazi iz smrti u život. On vječno živi.

Dakle, obratiti se, znači u određenom smislu postati malenim i skromnijim, biti ponizan, dati se poučiti, znati praštati, ljubiti i bivati sve bolji.

Vjerovati Evanđelju, znači otvoriti svoje srce i svoj život riječi Božjoj. Dopustiti da nas ona zahvati i prožme toliko da se odlučimo za Isusa, da njemu darujemo svoje povjerenje, svoju ljubav, svoj život. To znači poći za Isusom, imati Isusa kao jedini Put, jedinu Istinu, Život, Spasenje i Uskrsnuće.

U Evanđelju možemo naći mnogo primjera obraćenja. Što je za Zakeja značilo obratiti se i vjerovati Evanđelju? U dirljivu susretu s Isusom Zakej se mijenja, obraća. Na Isusov poziv i Isusovu ljubav on uzvrća ljubavlju. On postaje pravednijim. On prestaje iskorištavati drugoga.

Čak vraća četverostruko ako je koga prevario. Dijeli svoje blago siromasima. On je sada našao Spasitelja i spasenje te je zato sretan i želi se svega na vrijeme osloboditi. Zato je Isus i rekao Zakeju: "Danas je došlo spasenje ovoj kući!" (Lk 19,9).

Opravdano je pitati se: Je li spasenje došlo našoj kući i našoj duši? Prijatelju dok ovo čitaš i o ovome razmišljaš, pokušaj dati pravi odgovor.

Što je značilo obratiti se i vjerovati Evanđelju za grješnicu koja je potražila Isusa u kući farizeja Šimuna? Značilo je biti svjestan svoga grijeha i svoje bijede te plakati do Isusovih nogu i početi ljubiti sasvim drukčije, izmijeniti život. A to isto traži Krist i danas od onoga koji je u njezinoj ili sličnoj nevolji. Od muških i ženskih jednako! Gospodin traži da se čovjek pokaje i odluči da neće više griješiti. Da s Njim počne novi život.

Obraćenje traži odricanje - Isus je do kraja jasan kad kaže: "Tko god hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi!" (Lk.9,23).

Odricanje je posebna milost ili dar koji nam Bog daje da se oslobodimo svega onoga na što smo navezani. To je dopuštanje Bogu da nas vodi kako bismo upoznali plan koji ima s nama te da se taj plan ostvari. Božji je plan da budemo radosni, sretni, duhovno zdravi, ispunjeni njegovim darovima. To sve radimo na njegovu slavu, za svoj spas i dobro svoje braće i sestara.

Čudesno Mauricijevo obraćenje u Međugorju

Marcel pripovijeda svoju potresnu priču: "Za Međugroje i čudesna zbivanja čuo sam od svojih prijatelja. Što se tu zapravo događa, i sam sam iskusio. Tu sam zapravo doživio, na čudesan način svoje obraćenje. Ako vam kažem da sam bio najveći grješnik na ovom svijetu, možda zvuči nevjerojatno. Ne znam postoji li uopće grijeh koji nisam imao na svojoj duši?! I drogu sam uzimao!

Ništa mi nije donosilo sreću i radost u životu, a ponajmanje grijeh. Sve mi je dojadilo, više puta sam pokušao svemu učiniti kraj i samoubojstvom. No u Međugorju mi je postalo jasno zašto sam još živ.

Na ovome mjestu, gdje se Nebo otkriva, gdje se ukazuje Gospa, ovako sam otprilike molio: - Gospe, Majko Isusova i Majko moja, vjerujem da se ovdje ukazuješ. Ti si došla ovamo i radi mene. Molim te, preporuči me svome Sinu. Izmoli mi milost obraćenja. Uvjeren sam da ti to možeš i da će Tvoj Sin uslišiti Tvoju molbu. Ja ovako ne mogu više živjeti. Ovo nije život. Gospo, ako mi ne pomogneš, ja ne znam kamo ću? Natrag ne mogu ovako. Kraljice mira, izmoli mi mir od svoga Sina! Pomozi mi, molim te...

Tada sam na trenutak zastao. Nisam znao što dalje... U jednom trenutku dobivam poticaj da se ispovijedim. Lako sam našao talijanskoga svećenika i kleknuo pred njega kao Kristova nasljednika.

Što se događalo u vrijeme toga milosnoga čišćenja, znamo samo dobri Bog, svećenik i ja osobno. To su za mene bili trenuci koje nikada, nikada neću zaboraviti.

Doživjeh kako je Bog ljubav koja liječi i oslobađa, oprašta i spasava.

Već nekoliko godina živim milosnim životom. I zaista, ništa nije ljepše i radosnije na ovome svijetu."

Zazivam Božji blagoslov na sve vas koji ovo budete čitali i k srcu uzeli. Neka vas božanski Spasitelj ispuni svojim mirom i istinskom radošću u ovom milosnom vremenu korizme.