Kontakti i uredovno radno vrijeme

Trg Fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad

Tel: +387(0)34/356-800

Kućni mob.: +38763/422-488 (WhatsApp i Viber)

Email: samostan.tomislavgrad@gmail.com

Uredovno radno vrijeme radnim danom:

8:00-12:30 i 13:30-16:00.

Nedjeljom i svetkovinama: nakon sv. misa

Raspored misa

Nedjeljom i svetkovinama u Župnoj crkvi:

7:30, 9:00, 10:30, 12:00 i 18:00 sati

Radnim danom u Župnoj crkvi: 7:00 sati;

četvrtkom u Župnoj crkvi u 7:00 i u 18:00 sati

Kovači: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Stipanići: 10:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Širokovac: 11:00 sati (nedjeljom i svetkovinama)

Starački dom: petkom u 10:00 sati

Meditacija: Zašto?

isus_ozivljuje( Četvrtak, 22. 9. 2011. – Ante Novak) Na pitanje »zašto vjerujem?« svaki vjernik barem jednom u životu mora izričito i jasno dati odgovor bilo da ga je uputio sam sebi ili da mu ga je netko drugi postavio.

Na njega je najlakše i najteže odgovoriti. I tu se krije apsurd i pavlovska »ludost« vjere. Najlakše je na njega odgovoriti dok se o pitanju samo razmišlja, a najteže kada se treba u rečeničnom nizu dati suvisao odgovor. Njegova teškoća proizlazi iz dvojstva samog pitanja. Prvo je da vjera još uvijek svojom nedohvatljivošću izmiče okvirima razuma i ograničenih riječi. Drugo je da je to vjera u nedokučivoga i neopisivoga Boga, a ta stvarnost izbjegava okvire svakodnevnoga i očekivanoga. Vjernik, odgovarajući na zadano pitanje, često se treba izdići iznad samoga sebe, što je opet u sebi kontradikcija jer je ograničen tjelesnošću. I tu je svojevrsni početak zamuckivanja u davanju konkretnog odgovora na pitanje: Zašto kršćanin vjeruje u Boga, ljudskom oku nevidljivoga?

«Putokaz« odgovoru mogao bi se možda pronaći u životopisu »svetice nemogućeg« Rite iz Cascie koja je ležeći u travi u netaknutoj prirodi, daleko od grada, uzviknula: »Bože, ja te uistinu oko sebe mogu osjetiti, mogu te dotaknuti koliko si mi blizu!« Ta svetica koja je učinila nemoguće - pomirila krvnom osvetom zaraćene umbrijske obitelji - pokazala je da se odgovor na to pitanje ponajviše živi, a riječima se tek »šepajući« daje odgovor. Kada Gospodin uđe u život osobe koja ga neuvjetovano prima i dopušta da mijenja njegove misli, riječi i djela, odgovor je tako jednostavan i jasan onima koji su učinili isto - jer tada progovara jezik srca i čiste duše koja je spremna poslušati riječi iz Očenaša: »Neka bude volja tvoja« - dok s druge strane skeptici i racionalisti bivaju nezadovoljni tim govorom budući da ne ispunjava njihova očekivanja u dobivanju prikladnog odgovora. U vjeri, naime, nema primjerenog odgovora, on primarno mora biti življen i od strane onoga koji pita i onoga koji daje odgovor, tako da i pitanje postaje odgovor. U iskustvu drugoga traži se potvrda osobne vjere, a kada se, uz to, dogodi iznenadni i neočekivani treptaj vjerničkoga srca i plamen vjere - bilo da se pita »zašto vjerujem?« ili odgovara na isto - sam Svemogući na nemogući način tako progovara i daje sigurnost kako i pitanje i odgovor imaju smisla i potvrdu jer se s pravom vjeruje u Onoga koji je ljudskom oku nedokučiv i ljudskoj misli neistraživ.